Sažeti četiri i pol dana prepunih različitih događaja i doživljaja, velikih stvari i sitnica, veselja i tuge, ljubavi i boli, pjesme i plesa i još koječega, nije lak zadatak, ali dopustite mi da pokušam. Dočekati 12. svibnja 2025. uistinu nije bilo lako, pogotovo onima koji su ga čekali od povratka sa zadnje škole u prirodi. U godinu dana očekivanja se nakupe i umnože, a stvarnost često nema šanse protiv svih njih. Međutim, naš je (gotovo) petodnevni boravak u Crikvenici nadmašio gotovo sva očekivanja.
Krenuli smo oko 9 ujutro. Dan je bio vedar, baš kao i učenici 4. a i 4. b koji su se uputili na ovu divnu avanturu. Put je protekao bez problema i nakon svega tridesetak: „Učitelju, kad stižemo u Crikvenicu?“ pred nama je bio hostel u kojem nas je dočekalo najljubaznije osoblje i najzabavniji animatori u ovom dijelu Europe. Prvi je dan protekao u velikom uzbuđenju i veselju. Nakon što smo se smjestili u sobe i naručali, otišli smo u kratku šetnju do plaže gdje su oni najhrabriji (čitaj svi) umočili stopala u vodu i kada se ideja o kupanju utaborila u našim umovima i nije ustupila ni jedan jedini pedalj sve dok se par dana kasnije konačno nije i realizirala. Popodne je bilo vrijeme rezervirano za sport. Učenici su imali priliku izabrati između nekoliko različitih sportova i aktivnosti. Večer je svakog dana, pa tako i prvog, bila najuzbudljiviji dio dana. Nakon večere, koja je uvijek bila ukusna, slijedio je večernji program. Teško je dočarati i opisati atmosferu večernjeg programa, ali pokušajte samo zamisliti – na jednome mjestu stotinjak učenika iz četiriju različitih škola pjeva u glas i pleše na najnovije strane i domaće hitove. Veliki dio zasluga što je večernji program bio tako zabavan pripada animatorima koji su, kao i djeca, cijelu večer neumorno pjevali i plesali. Nakon tako uzbudljivog dana i večernje zabave, uistinu nije bilo teško zaspati, osim možda onima koji su se friško zaljubili.
Drugi je dan svanuo za čas i dobar je dio učenika bio spreman za pokret i prije 7.00 pa se tog jutra dovikivanje na nogometnom igralištu moglo čuti već u 7.30. Na jutarnju tjelovježbu došli smo zagrijani pa je lagana šetnja do plaže više služila kao opuštanje nego kao zagrijavanje za početak dana. Utorak prijepodne bio je rezerviran za posjet akvariju u Crikvenici. Šetnja gradom, razgledavanje akvarija, sladoled, kupnja razglednica i, kao za tren, već je bilo vrijeme za povratak u hostel i ručak. Poslijepodne, uz pisanje razglednice, listić iz matematike i sport, također brzo proleti i već je vrijeme za večernji program. Večernji je program tog dana bio posebno veseo jer su na redu bile lude frizure. Frizure su se izrađivale na licu mjesta, pred gledateljima. Vrijeme i materijali bili su ograničeni, za razliku od kreativnosti frizerki i frizera koji su mogli pokazati svu raskoš svoje vještine. Ako je suditi prema rezultatima natjecanja, Cvjetno naselje u svojim redovima ima perspektivne frizere i frizerke jer je osvojeno prvo i treće mjesto zasigurno rezultat koji obećava.
Srijeda je ipak počela sporije. Umor se polako nakupio i entuzijazam i polet utorka ujutro nisu se ponovili više ni jedan dan. Spavalo se nešto duže, a fraza „još samo 5 minuta“ bila je sredstvo kojem nisu odolijevali ni najenergičniji. Taj je dan bio obilježen izletom na Vrbnik na otok Krk. Dan kao stvoren za putovanje brodom – vedar, sunčan i topao, a vožnja brodom – vesela i glasna, ispunjena pjesmom i plesom, poput večernjeg programa. Došli smo u vrbničku luku i Vrbnik se, visok i strm, nadvio nad nama poput roditelja iza leđa djeteta koje radi nešto što ne smije. Šetnja Vrbnikom nije nešto što prosječna osoba poželi raditi na sunčan dan, ali isplatila se. Obišli smo Vrbnik, posjetili crkvu Uznesenja Blažene Djevice Marije, prošli najužom ulicom na svijetu, pojeli sladoled na trgu i kratko se okrijepili za povratak. Večernji je program bio rezerviran za još jedan uspjeh Cvjetnog naselja – prvo mjesto na veselom kvizu u kojem su snage udružili učenici i učitelji. Nakon kviza večer je uljepšao koncert iznenađenja, koji je održao tata Hrepić uz pomoć učenika i učitelja koji su u glas pjevali najveće hitove Daleke obale. Svu smo energiju i snagu potrošili pa smo u krevet otišli samo žaleći što tako sunčan i topao dan nismo iskoristili za kupanje i ispunjeni neizvjesnošću hoćemo li se uopće stići okupati.
Četvrtak – predzadnji dan škole u prirodi, ali zadnji dan i posljednja šansa za kupanje – nije svanuo obećavajući mnogo. Sunce se skrilo iza sivih oblaka, a toplinu sunčevih zraka zamijenio je lagani prohladni povjetarac. Oblačno smo jutro iskoristili za šetnju do susjednog Selca u kojem smo se poigrali, pojeli sladoled i kupili „još samo jedan suvenir“. Iako kiša tog prijepodneva nije padala, svi smo zajedno bili dosta pokisli jer je vjerojatnost da ćemo se okupati svakim trenom bila sve manja i samo su najveći optimisti gajili više ikakvu nadu. Ne znam kako smo to zaslužili, ali poslije ručka, oblaci su se razišli taman toliko da sunce obasja plažu i hostel. Bio je dovoljan samo trenutak na suncu da svima bude jasno da je vrijeme za kupanje sada ili nikada. Najbrže što možemo, obukli smo kupaće gaće i kostime, uzeli ručnike i pojurili na plažu. Konačno, došao je trenutak koji su mnogi željno iščekivali. Iako samo na desetak minuta, atmosfera je bila potpuno ljetna – žamor, more, kupanje – treba li ikome išta više? Gotovo sigurno vrhunac boravka u školi u prirodi, od toga teško da može bolje. Uistinu, možda od toga nije bilo bolje, ali bilo je jednako dobro. Poslijepodne provedeno u panoramskoj vožnji brodom do Šila na otoku Krku. Ovaj put još veselije nego dan prije, na brodu se opet pjevalo i plesalo sve do povratka u Crikvenicu. Večernji je program bio prilika da se pokažu vlastiti skriveni i manje skriveni talenti, ali i da se pozdravimo s prijateljima iz drugih škola i zaključimo ovaj prekrasni boravak još jednom dobrom zabavom. Petak ujutro iskoristili smo za spremanje soba i putnih torbi, brzi doručak i došlo je vrijeme da krenemo natrag prema Zagrebu.
Uistinu, sažeti 4 i pol dana stvarno nije lako, možda je čak i nemoguće (barem meni), ali kada bih morao zaista ukratko reći što smo radili i kako nam je bilo, neka to bude ovako: uživali smo maksimalno, veselili se, družili, zaljubljivali se i odljubljivali, upoznali nove prijatelje, igrali se, kupali, šalili, pjevali, plesali i u svemu tome pazili jedni na druge toliko dobro da se nije dogodio niti jedan incident vrijedan spomena.
Ima li bolje škole u prirodi od one iz koje se vratiš toliko umoran da tek dva dana kasnije shvatiš da je to možda jedno od najljepših iskustava koje su učenici četvrtog razreda Cvjetnog naselja zajedno doživjeli? Možda i ima, ali… nekako sumnjam u to.
učitelj Luka Bosak