U utorak, 28. listopada, učenici trećeg razreda u pratnji svojih učiteljica i knjižničarke posjetili su Etnografski muzej. Obišli su dio stalnog postava i od muzejskih kustosica čuli zanimljive priče o starim predmetima za svakodnevnu uporabu, drvenim igračkama, instrumentima koji ne stvaraju samo glazbu nego i buku, a poseban izvor informacija bile su narodne nošnje – jer po njima se znalo odakle je onaj tko je nosi, koliko je star, je li u braku, koliko je imućan, a katkad i koji je dan u godini jer je bilo i nošnji koje su se odijevale samo točno određenoga dana. Razgledali smo i predmete o kojima smo slušali u drugom dijelu posjeta, poput škrinje ili debelih prekrivača.

Jer priče iz muzejskog postava pratile su i one koje nam je ispričala vrsna hrvatska pripovjedačica Srebrenka Peregrin. Pripovijedala nam je stare hrvatske priče i u potpunosti zaokupila našu pažnju. Oduševila nas je pričom o krojaču koji je postao mlinar i prevario čak trinaest vragova, a još i više hrvatskom inačicom Pepeljuge – pričom o govedarici i njezinu spahiji. Usput, jeste li znali da hrvatske vile umjesto stopala imaju ružna kopita? Zato im nikad ne gledajte noge, nego samo lijepa lica! Voljeli bismo da smo mogli čuli još puno priča, ali vremena je bilo još samo za najkraću priču na svijetu, priču o zecu s vrrrrrlo kratkim repom.

Etnografski muzej na divan nas je način odveo u prošlost i zato mu zahvaljujemo na provedbi programa „Kad predmeti progovore“.

Knjižničarka Tanja Konforta