Od 12. do 16. siječnja naši trećaši hrabro su se uputili na Medvednicu u Dom Crvenog križa. Snijeg, koji je zabijelio i Zagreb, veselo nas je dočekivao sve viši i viši sa svakim zavojem prema vrhu. Stigli smo u Dom okruženi pravom snježnom idilom.

U danima koji su uslijedili izmjenjivale su se stalne aktivnosti. Jutarnji gosti predavači, (HGSS, liječnica, MUP-CZ, stručnjak za STEM područje), učenje s učiteljicama, rad sa studenticama… Zvuči naporno? Sudeći po dojmovima učenika, i ne baš. Ipak je bilo puno više veselijih i opuštenih dijelova dana.

Svakodnevne šetnje završavale su sanjkanjem, grudanjem i igrama na snijegu. Obišli smo rudnik Zrinski i osvojili vrh Sljemena – fotografirali smo se točno ispod tornja.

Učenici su se posebno radovali i pripremali za noćni program. Disko, ples, kinovečer, a najviše ih je razveselila Večer ludih frizura.

I još je ostalo snage i vremena za noćne razgovore, pričanje viceva, igre (omiljene) svim učiteljicama (pogodi kome se ne spava?) i slično.

Hranu i tete kuharice pohvalila su i djeca koja se inače svakodnevno bore s obrocima. „Najbolja ikad“, citiram učenike od kojih to nismo očekivali čuti.

I inače petodnevni boravak bez roditelja bio je velika pobjeda za svako dijete. Pa i ponekog roditelja. Bez mobitela, pametnih satova, bez ekrana, samo druženje, igra i razgovori.

Trebalo je pospremati za sobom, brinuti se za higijenu, mudro raspodijeliti novčiće, hodati snježnim stazama… sve su to bile male individualne pobjede.

I zato je škola u prirodi neprocjenjivo iskustvo svakom djetetu. A nama učiteljima?

Naravno, uz veliku odgovornost i zabavne trenutke koji su uvijek prisutni uz djecu, trenutak potpunog opuštanja uslijedi tek u petak kad predamo svako dijete veselo i zdravo u prave ruke.

I legnemo u svoj krevet uvjereni da ćemo spavati do iduće škole u prirodi. Ili barem do ponedjeljka!

Učiteljica Saša Germadnik