I ove nas je godine zanimalo tko u našoj školi najbrže čita, stoga smo treći put proveli natjecanje u brzom čitanju.

Što je potrebno za sudjelovanje u takvu natjecanju? Naravno, izvrsno svladana tehnika čitanja, ali i puno samopouzdanja i hrabrosti te spretnost i brzina.

A zašto uopće provodimo to natjecanje? I opet naravno, da bismo odmjerili snage u neobičnoj vještini, ali i dobro se zabavili.

Ove su godine razredna natjecanja provedena tijekom siječnja na satu razrednika svakog razrednog odjela predmetne nastave. Razredni najbrži čitači svojom su pobjedom izborili pravo na sudjelovanje u školskom natjecanju gdje su se na koncu okupili pravi majstori brzog čitanja. Svi su oni u polufinalu čitali prvi tekst, dok se u finale plasiralo najbrže troje pred kojima je bio još jedan tekst. Zaista su nas svi ostavili bez riječi svojom brzinom. Malo je reći da su sekunde odlučivale jer su u ovom slučaju i stotinke bile važne, a naše je povjerenstvo za mjerenje vremena (u sastavu: ravnateljica Nataša Batnožić te učiteljice Ana Flisar Odorčić i Kristina Stojanović) moralo imati vrlo, vrlo brze prste stišćući štopericu.

Navijači su bodrili svoje predstavnike, a pobjedu je odnio Maro Kaštelan iz 7. a te za nagradu dobio knjigu iz koje su bili izvučeni svi ovogodišnji tekstovi – „Nevjerojatno, a istinito“.

Čestitamo pobjedniku i svim sudionicima, a dogodine čitamo opet. Tko zna, možemo li još brže?