Petak trinaesti ovog je prosinca bio jako sretan dan u našoj školi. Uzbuđenje se od jutra širilo našim učionicama i hodnicima pojačano božićnim pjesmama koje su pratile naše raspoloženje. Vrhunac dana, božićna priredba pod nazivom Advent u Cvjetnom, počela je točno u 18 sati u školskoj dvorani.

Na samom početku, u polumraku dvorane, oduševio nas je prekrasan prikaz Isusova rođenja. Učenici 4. a razreda podsjetili su sve okupljene na smisao proslave Božića: širenje ljubavi, sreće i praštanja. Pritom su se poigrali kazalištem sjena i iza bijelog paravana uz posebno osvjetljenje izveli svoju točku poput pravih profesionalaca.

Cijeli je nastup popratio i zbor viših razreda koji je doprinio još ljepšoj atmosferi cijele točke.

Zatim su se u pjesmi i plesu izmjenjivali učenici od prvog do četvrtog razreda. Istaknuti moramo i učenike 2. b razreda koji su svoju pjesmu „Sretan Božić svakome“ prikazali i znakovnim jezikom. Možemo zaključiti da su svi izvođači bili odlično pripremljeni, veseli i spontani, a trema – ako je nje i bilo – nestala je u divnom okruženju publike koja je srdačno i otvorenog srca nagradila svaku izvedbu.  

Na kraju je dio učitelja zapjevao zajedno sa zborom viših razreda pod vodstvom prof. Marije Frančić Đuroković pjesmu „Božić dolazi“.

Sve čestitke učiteljicama i učiteljima koji su zajedno s djecom uložili puno truda kako bi nas sve razveselili ovom divnom priredbom.

Naši učenici viših razreda imali su poseban zadatak. Priključili su se humanitarnoj akciji prikupljanja sredstava za Dom za nezbrinutu djecu Hrvatski Leskovac. Naša škola s njima već godinama surađuje i pomaže im kad god zatreba. Ove godine zamolili su novčana sredstva.

Tako su učenici došli sa svojim pekačima i pekli palačinke i vafle za djecu i roditelje. Pokazali su izuzetnu vještinu jer je sve ispečeno nestajalo brzinom munje. Zauzvrat su roditelji napunili kutijice za prikupljanje sredstava i time uspješno zaključili našu humanitarnu akciju.

I na kraju uz musava dječja usta, puna srca i roditelja i nas djelatnika proširili smo božićni duh Cvjetnim naseljem. Hvala svima na dolasku i vidimo se sljedeće godine.

Sretan Božić svima!

U četvrtak, 12. prosinca, u učionice glazbene kulture bilo je glasnije nego inače. Interkulturni sat
glazbene kulture u 5. b razredu održao je gospodin Commi Balde Kouyate u organizaciji Centra mladih
Ribnjak.
Commi je podrijetlom iz Senegala, no već neko vrijeme živi u Hrvatskoj i rado vodi glazbene radionice
među djecom i odraslima. Naše je učenike upoznao s djembe-bubnjevima, tradicionalnim
instrumentom zapadne Afrike. Brzo su svladali osnovne pokrete i udarce po bubnju, a zatim ih
kombinirali u ritmove i melodije. Naravno, svi su jedva čekali svoj red i priliku da pokažu kako se
snalaze. Za jednim velikim i trinaest malih bubnjeva zdušno se bubnjalo i zaista zagrijala atmosfera.
Na samom kraju zaorila se i pjesma.
Malo je reći da su učenici bili oduševljeni i da su iz učionice izašli sa širokim osmijehom na licu. Velika
hvala Commiju i Centru mladih Ribnjak što su nas počastili ovakvim satom.

Ponedjeljak, 9. prosinca 2024., u prvom je razredu bio posvećen medu.
Obilježili smo Školski medni dan. Učenici su naučili mnoge zanimljivosti o pčelama i medu
(kako nastaje med, zašto su pčele važne te koja su ljekovita svojstva meda). Upoznali su
stanovnike košnice. Likovnim radovima na temu meda sudjelovali su u izradi školskog panoa.
Rješavali su mozgalice, labirinte, bojanke i na kraju odigrali igru u parovima Medena potjera.
Učenicima se Medni dan jako svidio te su sa zanimanjem i velikim interesom sudjelovali u
svim aktivnostima. Kući su ponijeli teglice ukusnog, zdravog meda.

   Večer matematike održala se 5. prosinca 2024. te je i ove godine okupila veliki broj učenika, roditelja i učitelja koji se svake godine iznova raduju zajedničkom istraživanju i zabavi uz matematičke igre i izazove. Ova manifestacija, koja je postala tradicija, osmišljena je kako bi se popularizirala matematika i potaknulo učenike na razmišljanje izvan okvira učionice. Igre su započele u 18 sati u učionicama naše škole, a druženje je trajalo do 19.30. Učenici su se, uz pomoć svojih roditelja i učitelja, upustili u različite matematičke zadatke i igre koje su bile pripremljene za svaku dob. Igrali su se brojevima, rješavali zagonetke i rješavali logičke probleme. Večer matematike prilika je da učenici testiraju svoje znanje i kreativnost, a istovremeno se i dobro zabave. Opuštena atmosfera, božićni ugođaj uz glazbu i malo slatkiša čini ovu večer još ugodnijom, zanimljivijom i privlačnijom te budi interes za nestrpljivo iščekivanje ovog događaja i sljedeće godine. Večer matematike u OŠ Cvjetno naselje bila je sjajan način da se cijela školska zajednica poveže u igri i učenju, promovirajući ljubav prema matematici i potičući djecu da se s njom upoznaju na zabavan i zanimljiv način. Učenici, roditelji i učitelji s oduševljenjem su zaključili još jedan uspješan i inspirativan događaj s nadom da će matematički entuzijazam trajati i nakon ove večeri.

Tijekom jedanaestog mjeseca na satovima Prirode i društva gostovale su dvije mame učenika 3. b razreda kao gošće predavačice sa zanimljivim temama.

15. 11. 2024. mama učenice Ivane Tomac – Ana Bago Tomac, koja radi kao prognostičarka na RTL-u i zrakoplovna meteorologinja, objašnjavala je učenicima kako nastaju različite vremenske pojave. Ispričala nam je zanimljivosti o tornadu i kako nastaje vjetar. Upoznala nas je s kumulonimbusima. Uputila učenike gdje i kako mogu pratiti vremensku prognozu. Upoznala je učenike sa svojim zanimanjem, objasnila na koji način meteorolozi prognoziraju vrijeme i kome je prognoza posebno važna i zašto.

26.11. 2024. na satu Prirode i društva temu Energija približila je na zabavan način i učenicima objasnila Lukasova mama Tatjana Haramina, profesorica na Fakultetu strojarstva i brodogradnje.

Zanimljivom prezentacijom i uz korištenje dječjih igračaka saznali smo kako se npr. energija iz hrane pretvara u energiju gibanja, kako energija prelazi s toplijeg na hladniji predmet. Upoznali smo različite izvore energije: Sunce, vjetar, voda. Sad znamo što su to obnovljivi izvori energije i zašto su važni.

Hvala našim gošćama što su podijelile svoje znanje i na zanimljiv, poučan i jednostavan način približile učenicima izazovne teme trećeg razreda.

Učiteljica 3. b razreda

Vlatka Domišljanović

U petak, 15. studenog posjetio nas je, ni manje ni više, već jedan od najpoznatijih svjetskih autora i ilustratora, umjetnik James Norbury.

Napokon, našega su gosta veselo dočekali učenici 2. a razreda i njihova učiteljica koji su se već dva tjedna pripremali za taj važni događaj. Pročitali smo svi zajedno dvije njegove knjige, crtali inspirirani jednostavnim, a mudrim likovima Sićušnog Zmaja i Velike Pande i njihovim razgovorima. Razgovarali o životnim istinama koje nam poručuju i čemu nas uče.

Priključio nam se i dio 4. b razreda koji su s drugašima uključeni u projekt „Put do prve priče“. Naravno, ništa od toga ne bi bilo moguće bez naše drage knjižničarke Tanje Konforte koja je povezala niz dragih ljudi kako bi nam se gospodin James priključio i dio svog posjeta Hrvatskoj i Interliberu te pretrpanog rasporeda posvetio i nama.

Gospodin Norbury živi i radi okružen prekrasnom prirodom Wallesa. Iako je svjetski poznat, dojmio nas se skromnošću i ljubaznošću kojom je strpljivo odgovarao na sva pitanja.

Na pitanje otkud ljubav prema prirodi i životinjama James Norbury podijelio je s nama da je oduvijek htio raditi sa životinjama, brinuti se o njima te je završio zoologiju. No razočarao se shvativši da to nije posao kakav je zamišljao. U jednom trenutku, dok je i sam bio opterećen problemima i dilemama, počeo je crtati i bilježiti svoje misli. Tako su spontano nastali njegovi junaci.

Oni na jednostavan način progovaraju o životu, vrijednostima i smislu života, a mi, čitatelji bez obzira na dob, s lakoćom prepoznajemo tu težnju k unutarnjem miru, uživanju u malim svakodnevnim stvarima usprkos suočavanju s životnim nedaćama.

Korak po korak, James je naučio učenike crtati Sićušnog Zmaja i uskoro je učionica bila prepuna originalnih, šarmantnih zmajeva.

Nakon razgovora i crtanja uslijedilo je potpisivanje knjiga od kojih je većina učenika imala po nekoliko komada. Neki su već otprije imali knjige, dok je mnogima to bio prvi susret s radom našega gosta. Učenici novinari iz šestog razreda, iskoristili su priliku za brzi intervju, a usput pokazali izvrsno znanje engleskog jezika.

Možemo samo zaključiti da je tih sat vremena prebrzo protekao i da bismo mogli provesti u druženju još i puno duže, a najbolje je sve to sažeo učenik drugog razreda koji ga je upitao može li s nama ostati cijeli dan.

Rastali smo se veselo uz obećanje novog druženja – ako ne osobno, onda u novim pričama i s novim likovima koji sigurno već rastu negdje u mislima našeg dragog gosta Jamesa Norburyja.

Učiteljica Saša Germadnik

Dana 13. studenoga učenici od 3. do 6. razreda u pratnji učiteljica i učitelja pogledali su predstavu „Dražen“ nastalu koprodukcijom Gradskog kazališta Trešnja i Hrvatskoga narodnog kazališta u Šibeniku. Predstava obuhvaća razdoblje kasnog djetinjstva i adolescencije najvećega hrvatskog košarkaša Dražena Petrovića. Predstavu svakako preporučujemo, a u nastavku pročitajte dojmove naših učenika:

Ova mi je predstava bila jako zanimljiva. Svidjelo mi se to što je dječak Dražen išao u glazbenu školu, kao i njegov brat Aco, sve dok mu Aco nije rekao da igra košarku. Dražen je zatim ostavio sviranje i počeo igrati košarku. Svidjelo mi se kako je Dražen bio uporan i hrabar.

Ema F., 4.a

Kad smo bili u Kazalištu Trešnja, jako mi se svidjelo što je pozornica izgledala kao košarkaški teren. Bilo mi je smiješno kad su Dražen I njegov brat zapalili kauč. Zanimljivo je što su glumci na pozornicu dolazili s raznih strana. Htjela bih da u predstavu ubace kako je Dražen Petrović preminuo.

Tessa M., 4.a

U predstavi Dražen mi je bilo najbolje kad su Dražen i njegov brat zapalili kauč te kad su na kraju predstave svi glumci pjevali. Bilo mi je čudno što su glumci nisu dolazili iza zastora pozornice nego su svugdje po dvorani ulazili na scenu.

Ana K., 4.a

U Gradskom kazalištu Trešnja gledali smo predstavu „Dražen“. Predstava prikazuje odrastanje mladog Dražena Petrovića. Svidjelo mi se što Draženov život nije prikazan kao život neke poznate zvijezde, već kao život običnog dječaka. Ostali likovi koji se pojavljuju su Draženov brat Aco, majka Biserka, otac Jole, trener Jelavić i druge osobe važne za Draženovo odrastanje i sportsku karijeru. Posebno su mi se svidjeli kostimi zato što su nas vratili u 80-e godine i razni efekti poput dima koji je poboljšao prikaz Draženove igre. Predstava je odlična i toliko me dojmila da sam isti dan pogledala i film iz kojeg sam saznala još detalja o Draženu Petroviću. Mislim da je predstava je prikazala djetinjstvo i početke njegovih sportskih uspjeha, a film prikazuje i početak rata i kako je Dražen poginuo. Svima bih preporučila i predstavu i film.

Vida V., 5.a

Kada sam čuo da će nas profesorice voditi u kazalište, bio sam jako sretan. Predstava mi se jako svidjela i bila je zanimljiva. Dražen je prikazan jako realno. Sve je rađeno tako da izgleda kao iz 80-ih godina prošlog stoljeća, posebno kostimi koji su odlično prilagođeni vremenu radnje i temi. Efekti svjetla i dima pojačali su ugođaj, a posebno su me dojmile košarkaške sposobnosti glumaca koji nisu promašili niti jedan koš!

Filip P., 5.a

Meni je predstava bila zanimljiva i zabavna. Likovi su jako realistični, a najbolji mi je bio glumac Toni Kukuljica koji je glumio Dražena. Predstava je odlična, ali žao mi je što nisu prikazali cijeli Draženov život. Svima bih je preporučila, a i sama bih je pogledala opet!

Tori I., 6.b

Predstava mi je bila zanimljiva jer je prikazivala Draženov život kroz zgode primjerene mojoj dobi. Svidjelo mi se što likovi nisu bili savršeni, već su svi imali svoje vrline i mane. Ovo je možda najbolja predstava koju sam gledao.

Niko M., 6.b

Predstava o Draženu bila je uzbudljiva. Vrlo su dobro prikazali Dražena kao osobu i njegovo djetinjstvo. Zanimljivo je bilo vidjeti Dražena i njegovog brata zajedno. Na kraju su lijepo prikazali njegov trud i uspjeh u kratkom filmu.

Damjan M., 6.a

U ponedjeljak, 18. studenog, državni je blagdan i nema nastave jer se obilježava Dan sjećanja na žrtve Domovinskog rata i Dan sjećanja na žrtvu Vukovara i Škabrnje.

U petak, 15. studenog, početkom prvoga sata minutom šutnje odali smo počast svima stradalima u Domovinskom ratu, kojih se sjećamo s pijetetom i osobitom zahvalnošću. Održali smo komemoraciju koju je vodio učitelj povijesti Marko Tripović. Naši učenici koji su pisali i poslali poruke za izložbu Vukovar i Škabrnja u Zagrebu – 33 godine poslije, u organizaciji Udruge roditelja i obitelji zarobljenih i nasilno odvedenih hrvatskih branitelja Vukovarske majke, pročitali su svoje tekstove. Neke od poruka pročitajte u nastavku:

Draga majko vukovarskog heroja,

ne znam ti ime, ne znam ime tvoga sina, ali znam da ti moram biti zahvalan. Zahvalan sam ti što si rodila junaka koji je svoj život dao za moje sretno djetinjstvo u najljepšoj nam domovini Hrvatskoj.

Luka A. U.

Svaki izgubljeni život predstavlja priču o hrabrosti i odlučnosti. Danas, i svaki dan, sjećamo vas se s ponosom i tugom te ćemo čuvati uspomenu na vaša djela za bolju budućnost svih nas.

Mia B.

Tvoja hrabrost u nama vječno živi. Vukovare, tvoja priča naša je inspiracija.

Vita P.

Novi obzor, snažni otpor, Vukovar, dušu svoju Hrvatskoj je dao, u zaborav nikad nije pao, prošlost nikad ne krije, znajući da u njegovu narodu ratničko srce bije.

Lucija B.

Zahvaljujemo učenicima osmih razreda koji će s učiteljem povijesti u petak 15. studenog u večernjim satima otići zapaliti lampaše u Vukovarsku ulicu.

Već treću godinu sudjelovali smo na kvizu High Five na Interliberu, koji organizira Hrvatski kviz savez. Ekipu naše škole, pod imenom Cvjetnjak umova, činili su osmaši: Nikola J., Luka M., Damjan M., Ante N. i Ana Š.

Nakon početne muke izazvane tehničkim problemima jer uređaji za odabir točnog odgovora nisu radili, vratili smo se dobroj staroj tehnici papira i olovke te prionuli rješavanju zadataka. Kviz je vodila i pitanja postavljala poznata lovkinja Morana Zibar, a rješavalo ih je čak dvadeset osnovnoškolskih ekipa. Do samog kraja nismo mogli znati kako koja ekipa napreduje, ali objava da je naša ekipa među prve tri, koje dijele isti broj bodova, nije nas iznenadila. Ništa manje od Cvjetnjaka umova nismo ni očekivali!

Tri najbolje rangirane ekipe čekalo je „pripetavanje“ – samo jedno ljuto pitanje na koje je u odgovor trebalo ponuditi svoju procjenu. Ako mislite da je bilo lako, da vas čujemo: Od koliko se otoka i otočića, prema Hrvatskoj enciklopediji, sastoje Kornati?

E, tu su naši bili najbolji i zasluženo odnijeli pobjedu! Naravno, imali smo i najbolje i najglasnije navijače jer bez dobre podrške ništa nije moguće.

Pobjednici su za nagradu dobili medalje i poklon-paket s knjigama, a zvjezdani status potvrdili su i pred mikrofonom i kamerom HRT-a. Čestitamo im još jednom, a Interliberu poručujemo – eto nas i dogodine!

Knjižničarka Tanja Konforta

Dana 12. studenog 2024. u našoj školi gostovala je književnica Ana Đokić, višestruko nagrađivana spisateljica proznih i dramskih tekstova. Susretu su prisustvovali učenici od 3. do 6. razreda. Knjižničarka Tanja Konforta predstavila je gošću i zaželjela joj dobrodošlicu u našu školu.

Iako je naša gošća napisala i neke lektirne naslove, na ovom druženju predstavila nam je putopisne slikovnice – seriju knjiga koje nas vode u različite krajeve i zemlje te nam donose zanimljivosti o tamošnjem načinu života, osobito djece. Najviše smo saznali o knjigu „Djeca Indije – Aruši“ jer nam je Ana Đokić dočarala živopisan život u Indiji te nas upoznala s djevojčicom Aruši, glavnim likom te fotoslikovnice.

Na zabavan i interaktivan način knjževnica nas je povela na put do Indije prolazeći kroz različite države. Na slikovit način opisivala je njihove prirodne ljepote i nabrojila sva prijevozna sredstva (avion, vlak, devu) koja je ona koristila do Arušine kuće. Usporedila je život današnje djece u Hrvatskoj s Arušinim životom. Djevojčica ne pohađa školu jer joj otac to ne dopušta, ali zato je još od malena zaposlena. Aruši je plesačica na užetu i pripada nomadskom plemenu Kavaz, kao i njezina obitelj. Ne zarađuje mnogo, a poslu kojim se bavi naučila ju je majka. U mirovinu odlazi oko petnaeste godine. Na književničino pitanje što tada radi, jedna učenica odgovorila je da se tada mora udati. Odgovor je na čuđenje ostalih učenika i učenica bio točan. Iako su priče iz različitih dalekih zamalja o životu i školovanju djece učenicima bile zanimljive, ipak su zaključili da im je djetinjstvo u Hrvatskoj bezbrižno, sigurno i sretno.

Ova fotopriča prepuna je brojnih podataka o životu djece na drugom kraju svijeta i drugačijoj kulturi. Jedan školski sat brzo je prošao, no učenici su nakon ovog književnog susreta još dugo razgovarali i uspoređivali kulturne običaje u pojedinim zemljama svijeta.

Naravno, i ta putopisna slikovnica, kao i mnoge druge, čekaju ih u školskoj knnjižnici.

Učiteljica Vlatka Domišljanović