Dana 13. studenoga učenici od 3. do 6. razreda u pratnji učiteljica i učitelja pogledali su predstavu „Dražen“ nastalu koprodukcijom Gradskog kazališta Trešnja i Hrvatskoga narodnog kazališta u Šibeniku. Predstava obuhvaća razdoblje kasnog djetinjstva i adolescencije najvećega hrvatskog košarkaša Dražena Petrovića. Predstavu svakako preporučujemo, a u nastavku pročitajte dojmove naših učenika:

Ova mi je predstava bila jako zanimljiva. Svidjelo mi se to što je dječak Dražen išao u glazbenu školu, kao i njegov brat Aco, sve dok mu Aco nije rekao da igra košarku. Dražen je zatim ostavio sviranje i počeo igrati košarku. Svidjelo mi se kako je Dražen bio uporan i hrabar.

Ema F., 4.a

Kad smo bili u Kazalištu Trešnja, jako mi se svidjelo što je pozornica izgledala kao košarkaški teren. Bilo mi je smiješno kad su Dražen I njegov brat zapalili kauč. Zanimljivo je što su glumci na pozornicu dolazili s raznih strana. Htjela bih da u predstavu ubace kako je Dražen Petrović preminuo.

Tessa M., 4.a

U predstavi Dražen mi je bilo najbolje kad su Dražen i njegov brat zapalili kauč te kad su na kraju predstave svi glumci pjevali. Bilo mi je čudno što su glumci nisu dolazili iza zastora pozornice nego su svugdje po dvorani ulazili na scenu.

Ana K., 4.a

U Gradskom kazalištu Trešnja gledali smo predstavu „Dražen“. Predstava prikazuje odrastanje mladog Dražena Petrovića. Svidjelo mi se što Draženov život nije prikazan kao život neke poznate zvijezde, već kao život običnog dječaka. Ostali likovi koji se pojavljuju su Draženov brat Aco, majka Biserka, otac Jole, trener Jelavić i druge osobe važne za Draženovo odrastanje i sportsku karijeru. Posebno su mi se svidjeli kostimi zato što su nas vratili u 80-e godine i razni efekti poput dima koji je poboljšao prikaz Draženove igre. Predstava je odlična i toliko me dojmila da sam isti dan pogledala i film iz kojeg sam saznala još detalja o Draženu Petroviću. Mislim da je predstava je prikazala djetinjstvo i početke njegovih sportskih uspjeha, a film prikazuje i početak rata i kako je Dražen poginuo. Svima bih preporučila i predstavu i film.

Vida V., 5.a

Kada sam čuo da će nas profesorice voditi u kazalište, bio sam jako sretan. Predstava mi se jako svidjela i bila je zanimljiva. Dražen je prikazan jako realno. Sve je rađeno tako da izgleda kao iz 80-ih godina prošlog stoljeća, posebno kostimi koji su odlično prilagođeni vremenu radnje i temi. Efekti svjetla i dima pojačali su ugođaj, a posebno su me dojmile košarkaške sposobnosti glumaca koji nisu promašili niti jedan koš!

Filip P., 5.a

Meni je predstava bila zanimljiva i zabavna. Likovi su jako realistični, a najbolji mi je bio glumac Toni Kukuljica koji je glumio Dražena. Predstava je odlična, ali žao mi je što nisu prikazali cijeli Draženov život. Svima bih je preporučila, a i sama bih je pogledala opet!

Tori I., 6.b

Predstava mi je bila zanimljiva jer je prikazivala Draženov život kroz zgode primjerene mojoj dobi. Svidjelo mi se što likovi nisu bili savršeni, već su svi imali svoje vrline i mane. Ovo je možda najbolja predstava koju sam gledao.

Niko M., 6.b

Predstava o Draženu bila je uzbudljiva. Vrlo su dobro prikazali Dražena kao osobu i njegovo djetinjstvo. Zanimljivo je bilo vidjeti Dražena i njegovog brata zajedno. Na kraju su lijepo prikazali njegov trud i uspjeh u kratkom filmu.

Damjan M., 6.a

U ponedjeljak, 18. studenog, državni je blagdan i nema nastave jer se obilježava Dan sjećanja na žrtve Domovinskog rata i Dan sjećanja na žrtvu Vukovara i Škabrnje.

U petak, 15. studenog, početkom prvoga sata minutom šutnje odali smo počast svima stradalima u Domovinskom ratu, kojih se sjećamo s pijetetom i osobitom zahvalnošću. Održali smo komemoraciju koju je vodio učitelj povijesti Marko Tripović. Naši učenici koji su pisali i poslali poruke za izložbu Vukovar i Škabrnja u Zagrebu – 33 godine poslije, u organizaciji Udruge roditelja i obitelji zarobljenih i nasilno odvedenih hrvatskih branitelja Vukovarske majke, pročitali su svoje tekstove. Neke od poruka pročitajte u nastavku:

Draga majko vukovarskog heroja,

ne znam ti ime, ne znam ime tvoga sina, ali znam da ti moram biti zahvalan. Zahvalan sam ti što si rodila junaka koji je svoj život dao za moje sretno djetinjstvo u najljepšoj nam domovini Hrvatskoj.

Luka A. U.

Svaki izgubljeni život predstavlja priču o hrabrosti i odlučnosti. Danas, i svaki dan, sjećamo vas se s ponosom i tugom te ćemo čuvati uspomenu na vaša djela za bolju budućnost svih nas.

Mia B.

Tvoja hrabrost u nama vječno živi. Vukovare, tvoja priča naša je inspiracija.

Vita P.

Novi obzor, snažni otpor, Vukovar, dušu svoju Hrvatskoj je dao, u zaborav nikad nije pao, prošlost nikad ne krije, znajući da u njegovu narodu ratničko srce bije.

Lucija B.

Zahvaljujemo učenicima osmih razreda koji će s učiteljem povijesti u petak 15. studenog u večernjim satima otići zapaliti lampaše u Vukovarsku ulicu.

Već treću godinu sudjelovali smo na kvizu High Five na Interliberu, koji organizira Hrvatski kviz savez. Ekipu naše škole, pod imenom Cvjetnjak umova, činili su osmaši: Nikola J., Luka M., Damjan M., Ante N. i Ana Š.

Nakon početne muke izazvane tehničkim problemima jer uređaji za odabir točnog odgovora nisu radili, vratili smo se dobroj staroj tehnici papira i olovke te prionuli rješavanju zadataka. Kviz je vodila i pitanja postavljala poznata lovkinja Morana Zibar, a rješavalo ih je čak dvadeset osnovnoškolskih ekipa. Do samog kraja nismo mogli znati kako koja ekipa napreduje, ali objava da je naša ekipa među prve tri, koje dijele isti broj bodova, nije nas iznenadila. Ništa manje od Cvjetnjaka umova nismo ni očekivali!

Tri najbolje rangirane ekipe čekalo je „pripetavanje“ – samo jedno ljuto pitanje na koje je u odgovor trebalo ponuditi svoju procjenu. Ako mislite da je bilo lako, da vas čujemo: Od koliko se otoka i otočića, prema Hrvatskoj enciklopediji, sastoje Kornati?

E, tu su naši bili najbolji i zasluženo odnijeli pobjedu! Naravno, imali smo i najbolje i najglasnije navijače jer bez dobre podrške ništa nije moguće.

Pobjednici su za nagradu dobili medalje i poklon-paket s knjigama, a zvjezdani status potvrdili su i pred mikrofonom i kamerom HRT-a. Čestitamo im još jednom, a Interliberu poručujemo – eto nas i dogodine!

Knjižničarka Tanja Konforta

Dana 12. studenog 2024. u našoj školi gostovala je književnica Ana Đokić, višestruko nagrađivana spisateljica proznih i dramskih tekstova. Susretu su prisustvovali učenici od 3. do 6. razreda. Knjižničarka Tanja Konforta predstavila je gošću i zaželjela joj dobrodošlicu u našu školu.

Iako je naša gošća napisala i neke lektirne naslove, na ovom druženju predstavila nam je putopisne slikovnice – seriju knjiga koje nas vode u različite krajeve i zemlje te nam donose zanimljivosti o tamošnjem načinu života, osobito djece. Najviše smo saznali o knjigu „Djeca Indije – Aruši“ jer nam je Ana Đokić dočarala živopisan život u Indiji te nas upoznala s djevojčicom Aruši, glavnim likom te fotoslikovnice.

Na zabavan i interaktivan način knjževnica nas je povela na put do Indije prolazeći kroz različite države. Na slikovit način opisivala je njihove prirodne ljepote i nabrojila sva prijevozna sredstva (avion, vlak, devu) koja je ona koristila do Arušine kuće. Usporedila je život današnje djece u Hrvatskoj s Arušinim životom. Djevojčica ne pohađa školu jer joj otac to ne dopušta, ali zato je još od malena zaposlena. Aruši je plesačica na užetu i pripada nomadskom plemenu Kavaz, kao i njezina obitelj. Ne zarađuje mnogo, a poslu kojim se bavi naučila ju je majka. U mirovinu odlazi oko petnaeste godine. Na književničino pitanje što tada radi, jedna učenica odgovorila je da se tada mora udati. Odgovor je na čuđenje ostalih učenika i učenica bio točan. Iako su priče iz različitih dalekih zamalja o životu i školovanju djece učenicima bile zanimljive, ipak su zaključili da im je djetinjstvo u Hrvatskoj bezbrižno, sigurno i sretno.

Ova fotopriča prepuna je brojnih podataka o životu djece na drugom kraju svijeta i drugačijoj kulturi. Jedan školski sat brzo je prošao, no učenici su nakon ovog književnog susreta još dugo razgovarali i uspoređivali kulturne običaje u pojedinim zemljama svijeta.

Naravno, i ta putopisna slikovnica, kao i mnoge druge, čekaju ih u školskoj knnjižnici.

Učiteljica Vlatka Domišljanović

Dana 4. studenog 2024. učenici petih razreda imali su dogovoren posjet knjižnice na kotačima – Bibliobusa u školskome dvorištu. Tamo nas je dočekala knjižničarka i vozač putujuće knjižnice koji su 5.a i 5.b razredu ispričali priču o osnutku i radu Bibliobusa, upoznali ih sa svim zanimljivostima i posebnostima knjižnice, a zatim su učenici imali priliku pitati sve što ih zanima. Učenicima su podijeljene pristupnice za učlanjenje, tako da već ovoga petka, 8. studenog od 14:30 do 15:30, mogu posuditi brojne zanimljive naslove.

Martina Mihaljević

„Blago danu koji počne mirisima kruha.”
Natali Šarić

U tjednu od 14. do 18. listopada obilježili smo Dane kruha na nastavi Vjeronauka. Svaki
dan započeo nam je mirisima svježe pečenog kruha, kiflica i drugih pekarskih proizvoda
koje smo blagoslovili, zahvalili Bogu na tome što nam ih je darovao te ih zajedno blagovali.
Učenici su se, pod budnim okom vjeroučiteljica Martine i Kristine, dugo pripremali kako bi
Dani kruha protekli u najboljem redu. Radosno su i marljivo pripremali izložbu svojih
likovnih radova kako bi prikazali važnost i značenje kruha te nas podsjetili na to da
budemo više zahvalni na onome što imamo i što nam priroda velikodušno daruje.

Kristina Stojanović,
vjeroučiteljica