U petak, 11. travnja učenici 4. a razreda posjetili su IV. Tjedan znanosti – nezaobilazan četverodnevni događaj koji približava znanost svim generacijama. Imali su priliku sudjelovati na brojnim edukativnim radionicama i detaljnije saznati kako funkcionira ljudsko tijelo, voziti robote, dron i helikopter s pomoću virtualnih naočala, rješavati različite mozgalice i slagalice, simulirati eksplozije, kovati novčiće te mikroskopom promatrati različite stanice i drago kamenje. Učili su o posebnostima ljudskoga tijela i prehrani te sudjelovali u različitim mjerenjima i testiranjima (brzine, spretnosti, snage, ravnoteže i koordinacije). Izlagači su se trudili na pojednostavljen način učenicima objasniti i prikazati znanstvene spoznaje, a djeca su sve pratila sa zanimanjem, aktivno sudjelujući. Učenici su se u školu vratili oduševljeni viđenim, sa željom da se duže zadrže na tom događanju. Nekoliko učeničkih dojmova pročitajte u nastavku.

Prošli smo petak bili na IV. Tjednu znanosti. Gledali smo različite pokuse i prezentacije, a najviše mi se svidjelo kad sam uz pomoć studentice u epruveti odvojila DNK stanice jagode. U velikoj dvorani smo rješavali različite mozgalice vezane uz ljudsko tijelo. Htjela bih tamo provesti više vremena i preporučujem drugima da posjete.

Petra B., 4. a

U petak, 11. travnja išli smo na 4. Tjedan znanosti. Kada smo stigli, sudjelovali smo u različitim aktivnostima vezanim uz ljudsko tijelo i to mi je bilo zabavno jer smo na predmetu Priroda i društvo nedavno učili o tome. Najviše mi se svidjelo voziti dron te kada su nam studenti Metalurškog fakulteta iskovali novčiće, od kojih sam dva poklonila učiteljicama.

Dora R., 4. a

Meni su se na 4. Tjednu znanosti sve radionice jako svidjele. Bila sam uspješna u rješavanju različitih zadataka i svašta sam naučila. Išla bih opet jer nisam obišla sve štandove zato što ih je mnogo. Voljela bih da je posjet trajao duže.

Lola D., 4. a

U tjednu od 7. do 11. travnja naša je škola imala čast biti jedna od lokacija na kojima se održava Festivale knjige i književnosti Pazi, knjiga. Tijekom tih pet dana ugostili smo književnike koji pišu za djecu i mlade. Učenicima prvog razreda u posjet je došla Irena Zelena, drugaši su se družili i glumili s Marijanom Križanović, šestaši su uz Ivu Bezinović Haydon otkrili da slikovnice mogu kriti i ozbiljne teme, sedmašima je u goste došao majstor riječi i crteža Darko Macan, a osmaše je ulomcima iz svojeg najnovijeg romana zaintrigirao (pa i provocirao) Zoran Pongrašić.

Svaki je književni susret bio na svoj način drukčiji, no svi su autori predstavili vrlo zanimljive naslove i približili knjigu i književnost našim učenicima.

Više od Festivalu i susretima možete saznati na FB stranici

A mi se nadamo da ćemo i sljedeći put moći biti dio ovog festivala!

             U četvrtak, 27. ožujka 2025. učenici prvog i drugog razreda posjetili su Kazalište Scenoteka i uživali u predstavi „Grimmix“.

            „Grimmix“ je interaktivna kazališna predstava koja donosi kreativnu reinterpretaciju čuvenih bajki braće Grimm. Bajke braće Grimm svima su nam jako dobro poznate te, iako su često pune strašnih vukova i zlih maćeha, ova predstava donosi potpuno novi, moderni obrat tih starih priča. Na jednome mjestu okupili su se najdraži junaci iz bajki te je tako stvorena jedinstvena peta bajka – Grimmix, u kojoj se omiljeni junaci, nakon dvjesto godina, slučajno susreću, upoznaju, sprijateljuju i zajedno pokušavaju pronaći način da se vrate u svoje bajke.

            Učenici su s velikim zanimanjem pratili predstavu od početka do kraja. Smijali su se, navijali, pa čak i „pomagali“ likovima u nekim trenucima – da, uistinu je bilo i interaktivnih trenutaka. Naučili su sve o važnosti povjerenja, prijateljstva i pomaganja te o razlici između dobra i zla, pravednog i nepravednog svijeta…

Nakon ovako odlične predstave, svi s nestrpljenjem čekaju sljedeći posjet kazalištu.

Nekoliko učeničkih dojmova pročitajte u nastavku.

Danas sam s razredom posjetio kazalište Scenoteka gdje smo gledali predstavu „Grimmix“, koja je posebna po tome što je puna šala i raznih bajki. Zanimljivo mi je bilo što su glumci malo ludovali po pozornici i pričali razne šale. Najnajdraži lik bio mi je kraljević iz bajke „Zlatokosa“ jer je on najviše ludovao i pričao najviše šala. Svim ljudima koji vole bajke preporučam ovu predstavu jer je jako smiješna.

Niko G., 2. b

Predstava mi je bila zabavna. Svidjela mi se Crvenkapica. Bilo  mi je zabavno kad se lovac prerušio u vuka.

Saša M., 1. b

Danas smo bili u kazalištu Scenoteka i gledali predstavu „Grimmix“. Predstava je bila predobra i jedna je od najboljih predstava koje sam gledala. Najsmješniji su mi bili patuljci jer su bili smiješno obučeni, ali mi je najbolji lik bila Crvenkapica. Ona je bila jako lijepa i njezina je bajka bila najbolja.

Ela S., 2. b

Danas smo bili u kazalištu Scenoteka i gledali predstavu „Grimmix“. Predstava je bila jako smiješna. Smiješni su mi bili patuljci jer su smiješno govorili i smiješno se kretali. Meni je kraljević bio najsmješniji jer je na početku umjesto Grimmix pročitao Grillmix. Ova je predstava bila jedna od boljih i preporučam je i djeci i odraslima.

Tonka B., 2. b

Na predstavi je bilo odlično i bilo je jako duhovito. Najsmješniji lik bio mi je kraljević. Predstava je bila poučna.

                                Val M., 1. b

Danas smo bili u kazalištu Scenoteka. Gledali smo predstavu „Grimmix“. Predstava je bila smiješna. Bila je puna šala i smijeha. Zanimljiva mi je bila velika knjiga na pozornici. Najsmješnije mi je bilo kada se Snjeguljica fotografirala mobitelom kada je već bila mrtva. Svima preporučam predstavu.

Sara B., 2.b

Gledao sam predstavu „Grimmix“. Predstava je bila duhovita. Sviđao mi se lovac. Predstava je još bila zabavna, odlična i zanimljiva. Najsmješniji lik bio je kraljević.

 Dan Č. B., 1. b

Danas smo bili u kazalištu Scenoteka. Gledali smo predstavu „Grimmix“. Predstava je bila jako smiješna jer su glumci smiješno glumili. Najsmješniji lik mi je bio kraljević jer se pravio važan, a govorio: „Mamice!“ Svima bih preporučila predstavu jer je baš super.

Sara K., 2.b

Predstava mi je bila smiješna. Najsmješniji lik bila mi je Snjeguljica. Bilo mi je super kad smo bili u mraku.

Nina M., 1. b

Najbolji lik bila mi je Snjeguljica. Predstava je bila smiješna jer su glumci promijenili neke stvari, nije bilo sve kao u bajci. Kraljević mi je bio najsmješniji jer je zvučao zabavno.

                                                Anja S., 1. b

Svjetski dan pripovijedanja obilježava se diljem svijeta na izmaku zime, 20. ožujka. Ove smo ga godine i mi obilježili – školska knjižnica ugostila je učenike od prvog do trećeg razreda, a svakom od tih razreda naši su pripovjedači iz 4. b ispričali priču.

Priče iz različitih dijelova svijeta pripovijedali su nam Mara G., Marta M., Bartul K., Dunja H., Laura B. i Teo M. U raznolikim pričama saznali smo kako su se pripovijesti uopće proširile po svijetu, koliko se mudrosti i tajni krije u staji, zatim kako nije dobro biti ohol, koliko se isplati biti vrijedan i spreman pomoći nekomu u nevolji, koliko je važno držati se danog obećanja, ali i kako su klokanice dobile tobolac. Svaka je priča bila zanimljiva i posebna na svoj način, baš kao što je i svaki od naših pripovjedača.

Učenici u publici sa zanimanjem su ih slušali, smješteni na jastučićima i tabureima, te su o svakoj priči rado porazgovarali s knjižničarkom. Po pljesku koji su pripovjedači dobili, rekli bismo da je publika uživala, a razveselili su ih i bomboni…

Na pripovjedače smo zaista ponosni i zahvaljujemo im na trudu uloženom da ostalima uljepšaju ovaj dan i podijele ljepotu pripovijedanja.

Tanja Konforta, knjižničarka

Očevi imaju posebnu ulogu u našim životima i zato je važno da imaju i poseban dan posvećen samo njima – 19. ožujka. To je njihov dan, a naši učenici očevima žele reći hvala i dati im do znanja koliko im znače. Stoga su na nastavi i produženom boravku Dan očeva obilježili izrađujući za svoje očeve prigodne čestitke, medalje, privjeske, portrete te posebne omote za čokoladu. Ushićenja, radosti i truda nije nedostajalo. U galeriji pogledajte kako izgleda kada se mašta i ljubav pretvore u umjetnost.

Opera. Riječ koju naši učenici, ali i mnogi odrasli, često koriste za opisivanje solopjevanja. Ipak, opera je mnogo više od pjevnih arija – pogotovo onda kada se dramska radnja temelji na priči znanoj mnogima. Priča o dobroćudnom divu Regoču i znatiželjnoj vili Kosjenki, proizašla iz pera Ivane Brlić-Mažuranić, na suvremeni je način prikazana na pozornici male dvorane Lisinski. Prilagođena za glazbeno-scensku izvedbu, priča je izvedena u formi opere za djecu i mlade. Kod naših učenika izvedba je izazvala raznolike reakcije, od uzbuđenja do smijeha i zbunjenosti. Jedan od osvrta učenika možete pročitati u nastavku:

U četvrtak, 6. veljače, svi učenici od 5. do 8. razreda gledali su operu za djecu i mlade „Regoč”. Kada smo nakon velikog odmora svi ušli u autobuse, krenuli smo prema Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog.

Opera je započela laganom glazbom. Sviralo je pet izvođača: violončelo, dvije violine, viola i klavir. Nakon uvoda na pozornicu je izašlo nekoliko djevojaka i jedan muški lik te oni započinju svađu. Prepirku smiruje novi muški lik, a uz njega dolazi i stara Kosjenka. U prvome dijelu saznajemo da se likovi pripremaju za prikazivanje priče o Regoču i Kosjenki. Glazba je u predstavi imala veliku ulogu pa smo se mogli lakše uživjeti u radnju. Na primjer, kad se zbivalo nešto strašno, glazba se pojačala i promijenila ugođaj.

Budući da je ova predstava zapravo opera, mislio sam da će glumci samo pjevati, ali bilo je posve drugačije. Meni se opera baš svidjela te se nadam da se svidjela i drugima. Možda neki jednostavno ne vole takvu glazbu, no i to je u redu.

Opera je završila velikim pljeskom koji su izvođači zaista i zaslužili. Nakon prvog pljeska za glumce, uslijedio je još jači pljesak za sve glumce te dirigenta i glazbenike. Nakon izvedbe naš razred dobio je i grupnu fotografiju s Regočem i Kosjenkom.

Ivan Benceković, 7. a

Kamo na Valentinovo navečer? U školu!

Vjerovali ili ne, upravo su u školi u večernjim satima Valentinovo obilježili naši osmaši.

Jedan od njihovih zadataka u sklopu projekta „Poezija u kulturi, kultura u poeziji“, koji provode s učiteljicom Josipom Kvasinom Rimac i knjižničarkom Tanjom Konfortom, bio je napisati ljubavnu pjesmu. No nije lako biti pjesnik, stoga je ovaj put zadatak bio udružiti snage s umjetnom inteligencijom. Učenici su trebali ChatGPT-ju zadati jasnu uputu i motive, odrediti temeljne osjećaje i ugođaj pjesme, a potom „dotjerati“ malo lirsko djelo.

Tako se petak navečer, 14. veljače, pretvorio u Večer ljubavne poezije. Učenici su hrabro čitali na taj način nastale radove, a na gitari ih je pratio Luka Alvir Unušić. Osmaši su pokazali da umjetna inteligencija ne može bez ljudske kreativnosti – njihove su pjesme govorile o sretnim i manje sretnim ljubavima, o prvoj ljubavi, o ljetnim zaljubljenostima, o ljubavi prema majci, pa čak i prema mački i zaista smo uživali u slušanju njihovih stihova. Ugođaj su obogatili zvuci gitare, sjedenje na podu, kao i polumrak jer su nas osvjetljavale samo lampice. Naravno, prijala su nam i peciva iz školske kuhinje jer od previše osjećaja čovjek itekako ogladni!

Nekoliko pjesama pročitajte u nastavku.

Lukas Đuras i ChatGPT:

Tvoje oči u noći sjaje

Tvoje oči u noći sjaje

kao zvijezde, kao san.

Kad te nema, sve mi stane.

Sav je svijet u tami sam.

Tvoj dodir – nježan, tih,

kao vjetar kroz moj dan.

Bez tebe je svaki stih

prazan, siv i nesretan.

Spretna, gipka, nema straha,

svaki je skok ples u zraku.

Ti si sjena, vihor blagi,

nježnost skrivena u mraku.

Meka, slatka, kada predeš,

kad se maziš iza uha

i kad svoj plijen doneseš,

svejedno te volim, Pufa!

Jan Gašparić i ChatGPT: Tišina morskih sjena

U večeri kad more šapuće,
tišina grmi poput oluje
koja nije došla,
a valovi prolaze kroz moju dušu
kao ruke koje te ne dotiču,
kao sjećanja što nestaju
u bezdanu morskog horizonta.

Mjesec je tu, hladan i zlatan,
zamišljen kao usne koje nisam ljubio,
kao sol na koži,
samo na trenutak,
samo da nestane,
da postane ništa.

More je tvoje srce,
tako duboko, tako beskrajno,
a ja sam samo kap što pada,
topim se u tišini,
u tuzi što ne poznaje granice,
u nadi koja je već odavno nestala.

Valovi nose tugu u svojoj pjeni,
svaki od njih, kao tvoj korak,
koji me vodi, pa opet ostavlja,
kako bi sve postalo tišina.
Tišina koja odzvanja,
tišina koja ne poznaje ime,
i večer, što se gubi,
poput svega što sam volio,
a nikada nije bilo moje.

Ana Jelić i ChatGPT: Uvijek tu

Tvoje su riječi poput svjetla

u danima kad kiša ne prestaje.

Kad svi odu, ti ostaneš,

tišina uz tebe nikad nije prazna.

Nekad smo vjetar, nekad smo more,

svađamo se, smijemo, opet smo isti.

Čak i kad šutim, znam da me čuješ,

čak i kad odem, nikad nisam daleko.

Svijet se mijenja, vrijeme prolazi,

ali neki ljudi ostaju zauvijek.

Možda to nikad ne kažem glasno,

ali ti znaš – uvijek si tu.

Petak trinaesti ovog je prosinca bio jako sretan dan u našoj školi. Uzbuđenje se od jutra širilo našim učionicama i hodnicima pojačano božićnim pjesmama koje su pratile naše raspoloženje. Vrhunac dana, božićna priredba pod nazivom Advent u Cvjetnom, počela je točno u 18 sati u školskoj dvorani.

Na samom početku, u polumraku dvorane, oduševio nas je prekrasan prikaz Isusova rođenja. Učenici 4. a razreda podsjetili su sve okupljene na smisao proslave Božića: širenje ljubavi, sreće i praštanja. Pritom su se poigrali kazalištem sjena i iza bijelog paravana uz posebno osvjetljenje izveli svoju točku poput pravih profesionalaca.

Cijeli je nastup popratio i zbor viših razreda koji je doprinio još ljepšoj atmosferi cijele točke.

Zatim su se u pjesmi i plesu izmjenjivali učenici od prvog do četvrtog razreda. Istaknuti moramo i učenike 2. b razreda koji su svoju pjesmu „Sretan Božić svakome“ prikazali i znakovnim jezikom. Možemo zaključiti da su svi izvođači bili odlično pripremljeni, veseli i spontani, a trema – ako je nje i bilo – nestala je u divnom okruženju publike koja je srdačno i otvorenog srca nagradila svaku izvedbu.  

Na kraju je dio učitelja zapjevao zajedno sa zborom viših razreda pod vodstvom prof. Marije Frančić Đuroković pjesmu „Božić dolazi“.

Sve čestitke učiteljicama i učiteljima koji su zajedno s djecom uložili puno truda kako bi nas sve razveselili ovom divnom priredbom.

Naši učenici viših razreda imali su poseban zadatak. Priključili su se humanitarnoj akciji prikupljanja sredstava za Dom za nezbrinutu djecu Hrvatski Leskovac. Naša škola s njima već godinama surađuje i pomaže im kad god zatreba. Ove godine zamolili su novčana sredstva.

Tako su učenici došli sa svojim pekačima i pekli palačinke i vafle za djecu i roditelje. Pokazali su izuzetnu vještinu jer je sve ispečeno nestajalo brzinom munje. Zauzvrat su roditelji napunili kutijice za prikupljanje sredstava i time uspješno zaključili našu humanitarnu akciju.

I na kraju uz musava dječja usta, puna srca i roditelja i nas djelatnika proširili smo božićni duh Cvjetnim naseljem. Hvala svima na dolasku i vidimo se sljedeće godine.

Sretan Božić svima!