DOGAĐANJA
Opera „Regoč” u Lisinskom
Opera. Riječ koju naši učenici, ali i mnogi odrasli, često koriste za opisivanje solopjevanja. Ipak, opera je mnogo više od pjevnih arija – pogotovo onda kada se dramska radnja temelji na priči znanoj mnogima. Priča o dobroćudnom divu Regoču i znatiželjnoj vili Kosjenki, proizašla iz pera Ivane Brlić-Mažuranić, na suvremeni je način prikazana na pozornici male dvorane Lisinski. Prilagođena za glazbeno-scensku izvedbu, priča je izvedena u formi opere za djecu i mlade. Kod naših učenika izvedba je izazvala raznolike reakcije, od uzbuđenja do smijeha i zbunjenosti. Jedan od osvrta učenika možete pročitati u nastavku:
U četvrtak, 6. veljače, svi učenici od 5. do 8. razreda gledali su operu za djecu i mlade „Regoč”. Kada smo nakon velikog odmora svi ušli u autobuse, krenuli smo prema Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog.
Opera je započela laganom glazbom. Sviralo je pet izvođača: violončelo, dvije violine, viola i klavir. Nakon uvoda na pozornicu je izašlo nekoliko djevojaka i jedan muški lik te oni započinju svađu. Prepirku smiruje novi muški lik, a uz njega dolazi i stara Kosjenka. U prvome dijelu saznajemo da se likovi pripremaju za prikazivanje priče o Regoču i Kosjenki. Glazba je u predstavi imala veliku ulogu pa smo se mogli lakše uživjeti u radnju. Na primjer, kad se zbivalo nešto strašno, glazba se pojačala i promijenila ugođaj.
Budući da je ova predstava zapravo opera, mislio sam da će glumci samo pjevati, ali bilo je posve drugačije. Meni se opera baš svidjela te se nadam da se svidjela i drugima. Možda neki jednostavno ne vole takvu glazbu, no i to je u redu.
Opera je završila velikim pljeskom koji su izvođači zaista i zaslužili. Nakon prvog pljeska za glumce, uslijedio je još jači pljesak za sve glumce te dirigenta i glazbenike. Nakon izvedbe naš razred dobio je i grupnu fotografiju s Regočem i Kosjenkom.
Ivan Benceković, 7. a
Večer ljubavne poezije
Kamo na Valentinovo navečer? U školu!
Vjerovali ili ne, upravo su u školi u večernjim satima Valentinovo obilježili naši osmaši.
Jedan od njihovih zadataka u sklopu projekta „Poezija u kulturi, kultura u poeziji“, koji provode s učiteljicom Josipom Kvasinom Rimac i knjižničarkom Tanjom Konfortom, bio je napisati ljubavnu pjesmu. No nije lako biti pjesnik, stoga je ovaj put zadatak bio udružiti snage s umjetnom inteligencijom. Učenici su trebali ChatGPT-ju zadati jasnu uputu i motive, odrediti temeljne osjećaje i ugođaj pjesme, a potom „dotjerati“ malo lirsko djelo.
Tako se petak navečer, 14. veljače, pretvorio u Večer ljubavne poezije. Učenici su hrabro čitali na taj način nastale radove, a na gitari ih je pratio Luka Alvir Unušić. Osmaši su pokazali da umjetna inteligencija ne može bez ljudske kreativnosti – njihove su pjesme govorile o sretnim i manje sretnim ljubavima, o prvoj ljubavi, o ljetnim zaljubljenostima, o ljubavi prema majci, pa čak i prema mački i zaista smo uživali u slušanju njihovih stihova. Ugođaj su obogatili zvuci gitare, sjedenje na podu, kao i polumrak jer su nas osvjetljavale samo lampice. Naravno, prijala su nam i peciva iz školske kuhinje jer od previše osjećaja čovjek itekako ogladni!
Nekoliko pjesama pročitajte u nastavku.
Lukas Đuras i ChatGPT:
Tvoje oči u noći sjaje
Tvoje oči u noći sjaje
kao zvijezde, kao san.
Kad te nema, sve mi stane.
Sav je svijet u tami sam.
Tvoj dodir – nježan, tih,
kao vjetar kroz moj dan.
Bez tebe je svaki stih
prazan, siv i nesretan.
Spretna, gipka, nema straha,
svaki je skok ples u zraku.
Ti si sjena, vihor blagi,
nježnost skrivena u mraku.
Meka, slatka, kada predeš,
kad se maziš iza uha
i kad svoj plijen doneseš,
svejedno te volim, Pufa!
Jan Gašparić i ChatGPT: Tišina morskih sjena
U večeri kad more šapuće,
tišina grmi poput oluje
koja nije došla,
a valovi prolaze kroz moju dušu
kao ruke koje te ne dotiču,
kao sjećanja što nestaju
u bezdanu morskog horizonta.
Mjesec je tu, hladan i zlatan,
zamišljen kao usne koje nisam ljubio,
kao sol na koži,
samo na trenutak,
samo da nestane,
da postane ništa.
More je tvoje srce,
tako duboko, tako beskrajno,
a ja sam samo kap što pada,
topim se u tišini,
u tuzi što ne poznaje granice,
u nadi koja je već odavno nestala.
Valovi nose tugu u svojoj pjeni,
svaki od njih, kao tvoj korak,
koji me vodi, pa opet ostavlja,
kako bi sve postalo tišina.
Tišina koja odzvanja,
tišina koja ne poznaje ime,
i večer, što se gubi,
poput svega što sam volio,
a nikada nije bilo moje.
Ana Jelić i ChatGPT: Uvijek tu
Tvoje su riječi poput svjetla
u danima kad kiša ne prestaje.
Kad svi odu, ti ostaneš,
tišina uz tebe nikad nije prazna.
Nekad smo vjetar, nekad smo more,
svađamo se, smijemo, opet smo isti.
Čak i kad šutim, znam da me čuješ,
čak i kad odem, nikad nisam daleko.
Svijet se mijenja, vrijeme prolazi,
ali neki ljudi ostaju zauvijek.
Možda to nikad ne kažem glasno,
ali ti znaš – uvijek si tu.
Brzi čitači na okupu
I ove nas je godine zanimalo tko u našoj školi najbrže čita, stoga smo treći put proveli natjecanje u brzom čitanju.
Što je potrebno za sudjelovanje u takvu natjecanju? Naravno, izvrsno svladana tehnika čitanja, ali i puno samopouzdanja i hrabrosti te spretnost i brzina.
A zašto uopće provodimo to natjecanje? I opet naravno, da bismo odmjerili snage u neobičnoj vještini, ali i dobro se zabavili.
Ove su godine razredna natjecanja provedena tijekom siječnja na satu razrednika svakog razrednog odjela predmetne nastave. Razredni najbrži čitači svojom su pobjedom izborili pravo na sudjelovanje u školskom natjecanju gdje su se na koncu okupili pravi majstori brzog čitanja. Svi su oni u polufinalu čitali prvi tekst, dok se u finale plasiralo najbrže troje pred kojima je bio još jedan tekst. Zaista su nas svi ostavili bez riječi svojom brzinom. Malo je reći da su sekunde odlučivale jer su u ovom slučaju i stotinke bile važne, a naše je povjerenstvo za mjerenje vremena (u sastavu: ravnateljica Nataša Batnožić te učiteljice Ana Flisar Odorčić i Kristina Stojanović) moralo imati vrlo, vrlo brze prste stišćući štopericu.
Navijači su bodrili svoje predstavnike, a pobjedu je odnio Maro Kaštelan iz 7. a te za nagradu dobio knjigu iz koje su bili izvučeni svi ovogodišnji tekstovi – „Nevjerojatno, a istinito“.
Čestitamo pobjedniku i svim sudionicima, a dogodine čitamo opet. Tko zna, možemo li još brže?
DUH BOŽIĆA U CVJETNOM NASELJU
Petak trinaesti ovog je prosinca bio jako sretan dan u našoj školi. Uzbuđenje se od jutra širilo našim učionicama i hodnicima pojačano božićnim pjesmama koje su pratile naše raspoloženje. Vrhunac dana, božićna priredba pod nazivom Advent u Cvjetnom, počela je točno u 18 sati u školskoj dvorani.
Na samom početku, u polumraku dvorane, oduševio nas je prekrasan prikaz Isusova rođenja. Učenici 4. a razreda podsjetili su sve okupljene na smisao proslave Božića: širenje ljubavi, sreće i praštanja. Pritom su se poigrali kazalištem sjena i iza bijelog paravana uz posebno osvjetljenje izveli svoju točku poput pravih profesionalaca.
Cijeli je nastup popratio i zbor viših razreda koji je doprinio još ljepšoj atmosferi cijele točke.
Zatim su se u pjesmi i plesu izmjenjivali učenici od prvog do četvrtog razreda. Istaknuti moramo i učenike 2. b razreda koji su svoju pjesmu „Sretan Božić svakome“ prikazali i znakovnim jezikom. Možemo zaključiti da su svi izvođači bili odlično pripremljeni, veseli i spontani, a trema – ako je nje i bilo – nestala je u divnom okruženju publike koja je srdačno i otvorenog srca nagradila svaku izvedbu.
Na kraju je dio učitelja zapjevao zajedno sa zborom viših razreda pod vodstvom prof. Marije Frančić Đuroković pjesmu „Božić dolazi“.
Sve čestitke učiteljicama i učiteljima koji su zajedno s djecom uložili puno truda kako bi nas sve razveselili ovom divnom priredbom.
Naši učenici viših razreda imali su poseban zadatak. Priključili su se humanitarnoj akciji prikupljanja sredstava za Dom za nezbrinutu djecu Hrvatski Leskovac. Naša škola s njima već godinama surađuje i pomaže im kad god zatreba. Ove godine zamolili su novčana sredstva.
Tako su učenici došli sa svojim pekačima i pekli palačinke i vafle za djecu i roditelje. Pokazali su izuzetnu vještinu jer je sve ispečeno nestajalo brzinom munje. Zauzvrat su roditelji napunili kutijice za prikupljanje sredstava i time uspješno zaključili našu humanitarnu akciju.
I na kraju uz musava dječja usta, puna srca i roditelja i nas djelatnika proširili smo božićni duh Cvjetnim naseljem. Hvala svima na dolasku i vidimo se sljedeće godine.
Sretan Božić svima!
Ritam bubnjeva na satu glazbene kulture
U četvrtak, 12. prosinca, u učionice glazbene kulture bilo je glasnije nego inače. Interkulturni sat
glazbene kulture u 5. b razredu održao je gospodin Commi Balde Kouyate u organizaciji Centra mladih
Ribnjak.
Commi je podrijetlom iz Senegala, no već neko vrijeme živi u Hrvatskoj i rado vodi glazbene radionice
među djecom i odraslima. Naše je učenike upoznao s djembe-bubnjevima, tradicionalnim
instrumentom zapadne Afrike. Brzo su svladali osnovne pokrete i udarce po bubnju, a zatim ih
kombinirali u ritmove i melodije. Naravno, svi su jedva čekali svoj red i priliku da pokažu kako se
snalaze. Za jednim velikim i trinaest malih bubnjeva zdušno se bubnjalo i zaista zagrijala atmosfera.
Na samom kraju zaorila se i pjesma.
Malo je reći da su učenici bili oduševljeni i da su iz učionice izašli sa širokim osmijehom na licu. Velika
hvala Commiju i Centru mladih Ribnjak što su nas počastili ovakvim satom.
Školski medni dan
Ponedjeljak, 9. prosinca 2024., u prvom je razredu bio posvećen medu.
Obilježili smo Školski medni dan. Učenici su naučili mnoge zanimljivosti o pčelama i medu
(kako nastaje med, zašto su pčele važne te koja su ljekovita svojstva meda). Upoznali su
stanovnike košnice. Likovnim radovima na temu meda sudjelovali su u izradi školskog panoa.
Rješavali su mozgalice, labirinte, bojanke i na kraju odigrali igru u parovima Medena potjera.
Učenicima se Medni dan jako svidio te su sa zanimanjem i velikim interesom sudjelovali u
svim aktivnostima. Kući su ponijeli teglice ukusnog, zdravog meda.
Večer matematike
Večer matematike održala se 5. prosinca 2024. te je i ove godine okupila veliki broj učenika, roditelja i učitelja koji se svake godine iznova raduju zajedničkom istraživanju i zabavi uz matematičke igre i izazove. Ova manifestacija, koja je postala tradicija, osmišljena je kako bi se popularizirala matematika i potaknulo učenike na razmišljanje izvan okvira učionice. Igre su započele u 18 sati u učionicama naše škole, a druženje je trajalo do 19.30. Učenici su se, uz pomoć svojih roditelja i učitelja, upustili u različite matematičke zadatke i igre koje su bile pripremljene za svaku dob. Igrali su se brojevima, rješavali zagonetke i rješavali logičke probleme. Večer matematike prilika je da učenici testiraju svoje znanje i kreativnost, a istovremeno se i dobro zabave. Opuštena atmosfera, božićni ugođaj uz glazbu i malo slatkiša čini ovu večer još ugodnijom, zanimljivijom i privlačnijom te budi interes za nestrpljivo iščekivanje ovog događaja i sljedeće godine. Večer matematike u OŠ Cvjetno naselje bila je sjajan način da se cijela školska zajednica poveže u igri i učenju, promovirajući ljubav prema matematici i potičući djecu da se s njom upoznaju na zabavan i zanimljiv način. Učenici, roditelji i učitelji s oduševljenjem su zaključili još jedan uspješan i inspirativan događaj s nadom da će matematički entuzijazam trajati i nakon ove večeri.
Roditelji kao gosti predavači u 3. B razredu
Tijekom jedanaestog mjeseca na satovima Prirode i društva gostovale su dvije mame učenika 3. b razreda kao gošće predavačice sa zanimljivim temama.
15. 11. 2024. mama učenice Ivane Tomac – Ana Bago Tomac, koja radi kao prognostičarka na RTL-u i zrakoplovna meteorologinja, objašnjavala je učenicima kako nastaju različite vremenske pojave. Ispričala nam je zanimljivosti o tornadu i kako nastaje vjetar. Upoznala nas je s kumulonimbusima. Uputila učenike gdje i kako mogu pratiti vremensku prognozu. Upoznala je učenike sa svojim zanimanjem, objasnila na koji način meteorolozi prognoziraju vrijeme i kome je prognoza posebno važna i zašto.
26.11. 2024. na satu Prirode i društva temu Energija približila je na zabavan način i učenicima objasnila Lukasova mama Tatjana Haramina, profesorica na Fakultetu strojarstva i brodogradnje.
Zanimljivom prezentacijom i uz korištenje dječjih igračaka saznali smo kako se npr. energija iz hrane pretvara u energiju gibanja, kako energija prelazi s toplijeg na hladniji predmet. Upoznali smo različite izvore energije: Sunce, vjetar, voda. Sad znamo što su to obnovljivi izvori energije i zašto su važni.
Hvala našim gošćama što su podijelile svoje znanje i na zanimljiv, poučan i jednostavan način približile učenicima izazovne teme trećeg razreda.
Učiteljica 3. b razreda
Vlatka Domišljanović
James Norbury, slavni gost u našoj školi
U petak, 15. studenog posjetio nas je, ni manje ni više, već jedan od najpoznatijih svjetskih autora i ilustratora, umjetnik James Norbury.
Napokon, našega su gosta veselo dočekali učenici 2. a razreda i njihova učiteljica koji su se već dva tjedna pripremali za taj važni događaj. Pročitali smo svi zajedno dvije njegove knjige, crtali inspirirani jednostavnim, a mudrim likovima Sićušnog Zmaja i Velike Pande i njihovim razgovorima. Razgovarali o životnim istinama koje nam poručuju i čemu nas uče.
Priključio nam se i dio 4. b razreda koji su s drugašima uključeni u projekt „Put do prve priče“. Naravno, ništa od toga ne bi bilo moguće bez naše drage knjižničarke Tanje Konforte koja je povezala niz dragih ljudi kako bi nam se gospodin James priključio i dio svog posjeta Hrvatskoj i Interliberu te pretrpanog rasporeda posvetio i nama.
Gospodin Norbury živi i radi okružen prekrasnom prirodom Wallesa. Iako je svjetski poznat, dojmio nas se skromnošću i ljubaznošću kojom je strpljivo odgovarao na sva pitanja.
Na pitanje otkud ljubav prema prirodi i životinjama James Norbury podijelio je s nama da je oduvijek htio raditi sa životinjama, brinuti se o njima te je završio zoologiju. No razočarao se shvativši da to nije posao kakav je zamišljao. U jednom trenutku, dok je i sam bio opterećen problemima i dilemama, počeo je crtati i bilježiti svoje misli. Tako su spontano nastali njegovi junaci.
Oni na jednostavan način progovaraju o životu, vrijednostima i smislu života, a mi, čitatelji bez obzira na dob, s lakoćom prepoznajemo tu težnju k unutarnjem miru, uživanju u malim svakodnevnim stvarima usprkos suočavanju s životnim nedaćama.
Korak po korak, James je naučio učenike crtati Sićušnog Zmaja i uskoro je učionica bila prepuna originalnih, šarmantnih zmajeva.
Nakon razgovora i crtanja uslijedilo je potpisivanje knjiga od kojih je većina učenika imala po nekoliko komada. Neki su već otprije imali knjige, dok je mnogima to bio prvi susret s radom našega gosta. Učenici novinari iz šestog razreda, iskoristili su priliku za brzi intervju, a usput pokazali izvrsno znanje engleskog jezika.
Možemo samo zaključiti da je tih sat vremena prebrzo protekao i da bismo mogli provesti u druženju još i puno duže, a najbolje je sve to sažeo učenik drugog razreda koji ga je upitao može li s nama ostati cijeli dan.
Rastali smo se veselo uz obećanje novog druženja – ako ne osobno, onda u novim pričama i s novim likovima koji sigurno već rastu negdje u mislima našeg dragog gosta Jamesa Norburyja.
Učiteljica Saša Germadnik
Predstava „Dražen“ u Trešnji
Dana 13. studenoga učenici od 3. do 6. razreda u pratnji učiteljica i učitelja pogledali su predstavu „Dražen“ nastalu koprodukcijom Gradskog kazališta Trešnja i Hrvatskoga narodnog kazališta u Šibeniku. Predstava obuhvaća razdoblje kasnog djetinjstva i adolescencije najvećega hrvatskog košarkaša Dražena Petrovića. Predstavu svakako preporučujemo, a u nastavku pročitajte dojmove naših učenika:
Ova mi je predstava bila jako zanimljiva. Svidjelo mi se to što je dječak Dražen išao u glazbenu školu, kao i njegov brat Aco, sve dok mu Aco nije rekao da igra košarku. Dražen je zatim ostavio sviranje i počeo igrati košarku. Svidjelo mi se kako je Dražen bio uporan i hrabar.
Ema F., 4.a
Kad smo bili u Kazalištu Trešnja, jako mi se svidjelo što je pozornica izgledala kao košarkaški teren. Bilo mi je smiješno kad su Dražen I njegov brat zapalili kauč. Zanimljivo je što su glumci na pozornicu dolazili s raznih strana. Htjela bih da u predstavu ubace kako je Dražen Petrović preminuo.
Tessa M., 4.a
U predstavi Dražen mi je bilo najbolje kad su Dražen i njegov brat zapalili kauč te kad su na kraju predstave svi glumci pjevali. Bilo mi je čudno što su glumci nisu dolazili iza zastora pozornice nego su svugdje po dvorani ulazili na scenu.
Ana K., 4.a
U Gradskom kazalištu Trešnja gledali smo predstavu „Dražen“. Predstava prikazuje odrastanje mladog Dražena Petrovića. Svidjelo mi se što Draženov život nije prikazan kao život neke poznate zvijezde, već kao život običnog dječaka. Ostali likovi koji se pojavljuju su Draženov brat Aco, majka Biserka, otac Jole, trener Jelavić i druge osobe važne za Draženovo odrastanje i sportsku karijeru. Posebno su mi se svidjeli kostimi zato što su nas vratili u 80-e godine i razni efekti poput dima koji je poboljšao prikaz Draženove igre. Predstava je odlična i toliko me dojmila da sam isti dan pogledala i film iz kojeg sam saznala još detalja o Draženu Petroviću. Mislim da je predstava je prikazala djetinjstvo i početke njegovih sportskih uspjeha, a film prikazuje i početak rata i kako je Dražen poginuo. Svima bih preporučila i predstavu i film.
Vida V., 5.a
Kada sam čuo da će nas profesorice voditi u kazalište, bio sam jako sretan. Predstava mi se jako svidjela i bila je zanimljiva. Dražen je prikazan jako realno. Sve je rađeno tako da izgleda kao iz 80-ih godina prošlog stoljeća, posebno kostimi koji su odlično prilagođeni vremenu radnje i temi. Efekti svjetla i dima pojačali su ugođaj, a posebno su me dojmile košarkaške sposobnosti glumaca koji nisu promašili niti jedan koš!
Filip P., 5.a
Meni je predstava bila zanimljiva i zabavna. Likovi su jako realistični, a najbolji mi je bio glumac Toni Kukuljica koji je glumio Dražena. Predstava je odlična, ali žao mi je što nisu prikazali cijeli Draženov život. Svima bih je preporučila, a i sama bih je pogledala opet!
Tori I., 6.b
Predstava mi je bila zanimljiva jer je prikazivala Draženov život kroz zgode primjerene mojoj dobi. Svidjelo mi se što likovi nisu bili savršeni, već su svi imali svoje vrline i mane. Ovo je možda najbolja predstava koju sam gledao.
Niko M., 6.b
Predstava o Draženu bila je uzbudljiva. Vrlo su dobro prikazali Dražena kao osobu i njegovo djetinjstvo. Zanimljivo je bilo vidjeti Dražena i njegovog brata zajedno. Na kraju su lijepo prikazali njegov trud i uspjeh u kratkom filmu.
Damjan M., 6.a