DOGAĐANJA
4.ab u Školi u prirodi i Crikvenici
Sažeti četiri i pol dana prepunih različitih događaja i doživljaja, velikih stvari i sitnica, veselja i tuge, ljubavi i boli, pjesme i plesa i još koječega, nije lak zadatak, ali dopustite mi da pokušam. Dočekati 12. svibnja 2025. uistinu nije bilo lako, pogotovo onima koji su ga čekali od povratka sa zadnje škole u prirodi. U godinu dana očekivanja se nakupe i umnože, a stvarnost često nema šanse protiv svih njih. Međutim, naš je (gotovo) petodnevni boravak u Crikvenici nadmašio gotovo sva očekivanja.
Krenuli smo oko 9 ujutro. Dan je bio vedar, baš kao i učenici 4. a i 4. b koji su se uputili na ovu divnu avanturu. Put je protekao bez problema i nakon svega tridesetak: „Učitelju, kad stižemo u Crikvenicu?“ pred nama je bio hostel u kojem nas je dočekalo najljubaznije osoblje i najzabavniji animatori u ovom dijelu Europe. Prvi je dan protekao u velikom uzbuđenju i veselju. Nakon što smo se smjestili u sobe i naručali, otišli smo u kratku šetnju do plaže gdje su oni najhrabriji (čitaj svi) umočili stopala u vodu i kada se ideja o kupanju utaborila u našim umovima i nije ustupila ni jedan jedini pedalj sve dok se par dana kasnije konačno nije i realizirala. Popodne je bilo vrijeme rezervirano za sport. Učenici su imali priliku izabrati između nekoliko različitih sportova i aktivnosti. Večer je svakog dana, pa tako i prvog, bila najuzbudljiviji dio dana. Nakon večere, koja je uvijek bila ukusna, slijedio je večernji program. Teško je dočarati i opisati atmosferu večernjeg programa, ali pokušajte samo zamisliti – na jednome mjestu stotinjak učenika iz četiriju različitih škola pjeva u glas i pleše na najnovije strane i domaće hitove. Veliki dio zasluga što je večernji program bio tako zabavan pripada animatorima koji su, kao i djeca, cijelu večer neumorno pjevali i plesali. Nakon tako uzbudljivog dana i večernje zabave, uistinu nije bilo teško zaspati, osim možda onima koji su se friško zaljubili.
Drugi je dan svanuo za čas i dobar je dio učenika bio spreman za pokret i prije 7.00 pa se tog jutra dovikivanje na nogometnom igralištu moglo čuti već u 7.30. Na jutarnju tjelovježbu došli smo zagrijani pa je lagana šetnja do plaže više služila kao opuštanje nego kao zagrijavanje za početak dana. Utorak prijepodne bio je rezerviran za posjet akvariju u Crikvenici. Šetnja gradom, razgledavanje akvarija, sladoled, kupnja razglednica i, kao za tren, već je bilo vrijeme za povratak u hostel i ručak. Poslijepodne, uz pisanje razglednice, listić iz matematike i sport, također brzo proleti i već je vrijeme za večernji program. Večernji je program tog dana bio posebno veseo jer su na redu bile lude frizure. Frizure su se izrađivale na licu mjesta, pred gledateljima. Vrijeme i materijali bili su ograničeni, za razliku od kreativnosti frizerki i frizera koji su mogli pokazati svu raskoš svoje vještine. Ako je suditi prema rezultatima natjecanja, Cvjetno naselje u svojim redovima ima perspektivne frizere i frizerke jer je osvojeno prvo i treće mjesto zasigurno rezultat koji obećava.
Srijeda je ipak počela sporije. Umor se polako nakupio i entuzijazam i polet utorka ujutro nisu se ponovili više ni jedan dan. Spavalo se nešto duže, a fraza „još samo 5 minuta“ bila je sredstvo kojem nisu odolijevali ni najenergičniji. Taj je dan bio obilježen izletom na Vrbnik na otok Krk. Dan kao stvoren za putovanje brodom – vedar, sunčan i topao, a vožnja brodom – vesela i glasna, ispunjena pjesmom i plesom, poput večernjeg programa. Došli smo u vrbničku luku i Vrbnik se, visok i strm, nadvio nad nama poput roditelja iza leđa djeteta koje radi nešto što ne smije. Šetnja Vrbnikom nije nešto što prosječna osoba poželi raditi na sunčan dan, ali isplatila se. Obišli smo Vrbnik, posjetili crkvu Uznesenja Blažene Djevice Marije, prošli najužom ulicom na svijetu, pojeli sladoled na trgu i kratko se okrijepili za povratak. Večernji je program bio rezerviran za još jedan uspjeh Cvjetnog naselja – prvo mjesto na veselom kvizu u kojem su snage udružili učenici i učitelji. Nakon kviza večer je uljepšao koncert iznenađenja, koji je održao tata Hrepić uz pomoć učenika i učitelja koji su u glas pjevali najveće hitove Daleke obale. Svu smo energiju i snagu potrošili pa smo u krevet otišli samo žaleći što tako sunčan i topao dan nismo iskoristili za kupanje i ispunjeni neizvjesnošću hoćemo li se uopće stići okupati.
Četvrtak – predzadnji dan škole u prirodi, ali zadnji dan i posljednja šansa za kupanje – nije svanuo obećavajući mnogo. Sunce se skrilo iza sivih oblaka, a toplinu sunčevih zraka zamijenio je lagani prohladni povjetarac. Oblačno smo jutro iskoristili za šetnju do susjednog Selca u kojem smo se poigrali, pojeli sladoled i kupili „još samo jedan suvenir“. Iako kiša tog prijepodneva nije padala, svi smo zajedno bili dosta pokisli jer je vjerojatnost da ćemo se okupati svakim trenom bila sve manja i samo su najveći optimisti gajili više ikakvu nadu. Ne znam kako smo to zaslužili, ali poslije ručka, oblaci su se razišli taman toliko da sunce obasja plažu i hostel. Bio je dovoljan samo trenutak na suncu da svima bude jasno da je vrijeme za kupanje sada ili nikada. Najbrže što možemo, obukli smo kupaće gaće i kostime, uzeli ručnike i pojurili na plažu. Konačno, došao je trenutak koji su mnogi željno iščekivali. Iako samo na desetak minuta, atmosfera je bila potpuno ljetna – žamor, more, kupanje – treba li ikome išta više? Gotovo sigurno vrhunac boravka u školi u prirodi, od toga teško da može bolje. Uistinu, možda od toga nije bilo bolje, ali bilo je jednako dobro. Poslijepodne provedeno u panoramskoj vožnji brodom do Šila na otoku Krku. Ovaj put još veselije nego dan prije, na brodu se opet pjevalo i plesalo sve do povratka u Crikvenicu. Večernji je program bio prilika da se pokažu vlastiti skriveni i manje skriveni talenti, ali i da se pozdravimo s prijateljima iz drugih škola i zaključimo ovaj prekrasni boravak još jednom dobrom zabavom. Petak ujutro iskoristili smo za spremanje soba i putnih torbi, brzi doručak i došlo je vrijeme da krenemo natrag prema Zagrebu.
Uistinu, sažeti 4 i pol dana stvarno nije lako, možda je čak i nemoguće (barem meni), ali kada bih morao zaista ukratko reći što smo radili i kako nam je bilo, neka to bude ovako: uživali smo maksimalno, veselili se, družili, zaljubljivali se i odljubljivali, upoznali nove prijatelje, igrali se, kupali, šalili, pjevali, plesali i u svemu tome pazili jedni na druge toliko dobro da se nije dogodio niti jedan incident vrijedan spomena.
Ima li bolje škole u prirodi od one iz koje se vratiš toliko umoran da tek dva dana kasnije shvatiš da je to možda jedno od najljepših iskustava koje su učenici četvrtog razreda Cvjetnog naselja zajedno doživjeli? Možda i ima, ali… nekako sumnjam u to.
učitelj Luka Bosak
Obilazak makedonske pravoslavne crkve
Dana 19. svibnja učenici sedmog razreda OŠ Cvjetno naselje, u pratnji vjeroučiteljica Kristine i Martine te nastavnika Nenada, posjetili su makedonsku pravoslavnu crkvu svete Zlate Meglenske.
Srdačno ih je dočekao mjesni paroh, otac Kirko Velinski, koji je učenicima ukratko ispričao o povijesti Makedonske pravoslavne crkve i zaštitnici crkve, svetoj Zlati Meglenskoj, nakon čega su učenici imali prilike postaviti mu nekoliko pitanja.
Uslijedilo je razgledavanje liturgijskog prostora.
Na taj način učenici su doznali mnogo važnih informacija o Pravoslavnoj crkvi te na osobnoj razini doživjeli sakralni prostor.
Vratili su se svojim domovima obogaćeni novim iskustvom i saznanjima o važnosti ekumenskog dijaloga te povezanosti Katoličke i Pravoslavne crkve.
Kristina Stojanović, vjeroučiteljica
“Raspucavanje” s petašima
U petak, 16. svibnja, u našoj su školi gostovali glumci Kazališta Lutonjica Toporko i izveli predstavu „Raspucavanje“ pred učenicima petog razreda.
Lajtmotiv predstave utakmica je između Hrvatske i Brazila u Dohi, ali protkana je temama međuvršnjačkog nasilja, rasne i spolne diskriminacije te na duhovit način približava mlađim naraštajima probleme koji su sve češći u društvu.
Jakov Jozić, Jan Novosel i Roko Raguž svojim su izvrsnim interpretacijama Hrvata, Slovenca i Roma odigrali brzu, dinamičnu predstavu koja je petašima u potpunosti zaokupila pozornost, nasmijala ih, ali – vjerujemo – itekako potaknula na
razmišljanje.
Predstavu je, u suradnji s Hrvatskim nogometnim savezom i Ministarstvom znanosti i obrazovanja kao partnerom, Kazalište Lutonjica Toporko za naše učenike izvelo besplatno kao dio preventivnog programa.
Peti razredi na terenskoj nastavi u Karlovcu
Majčin dan
Majčin dan svake se godine obilježava druge nedjelje u svibnju.
Taj nas dan podsjeća na to koliko nam majke znače i na čemu im trebamo biti zahvalni.
Majke su svjetlo naših života. Snažne su i mudre te istovremeno brižne i drage. Tu su kada je teško i trebamo oslonac, tu su kada nam treba osmijeh i zagrljaj.
Kako bismo pokazali svoju zahvalnost majkama, održavali smo kreativne radionice u produženom boravku. Izrađivali smo čestitke, narukvice, medalje, magnetiće s akrostihovima i ukrasne vrećice te pleli cvjetne broševe od vune.
Zabavili smo se i uživali radujući se i zamišljajući osmijehe svojih majki kada budu ugledale naše radove. U galeriji pogledajte kako su nam ispali.
Sretan Majčin dan svim majkama!
Posjet IV. Tjednu znanosti
U petak, 11. travnja učenici 4. a razreda posjetili su IV. Tjedan znanosti – nezaobilazan četverodnevni događaj koji približava znanost svim generacijama. Imali su priliku sudjelovati na brojnim edukativnim radionicama i detaljnije saznati kako funkcionira ljudsko tijelo, voziti robote, dron i helikopter s pomoću virtualnih naočala, rješavati različite mozgalice i slagalice, simulirati eksplozije, kovati novčiće te mikroskopom promatrati različite stanice i drago kamenje. Učili su o posebnostima ljudskoga tijela i prehrani te sudjelovali u različitim mjerenjima i testiranjima (brzine, spretnosti, snage, ravnoteže i koordinacije). Izlagači su se trudili na pojednostavljen način učenicima objasniti i prikazati znanstvene spoznaje, a djeca su sve pratila sa zanimanjem, aktivno sudjelujući. Učenici su se u školu vratili oduševljeni viđenim, sa željom da se duže zadrže na tom događanju. Nekoliko učeničkih dojmova pročitajte u nastavku.
Prošli smo petak bili na IV. Tjednu znanosti. Gledali smo različite pokuse i prezentacije, a najviše mi se svidjelo kad sam uz pomoć studentice u epruveti odvojila DNK stanice jagode. U velikoj dvorani smo rješavali različite mozgalice vezane uz ljudsko tijelo. Htjela bih tamo provesti više vremena i preporučujem drugima da posjete.
Petra B., 4. a
U petak, 11. travnja išli smo na 4. Tjedan znanosti. Kada smo stigli, sudjelovali smo u različitim aktivnostima vezanim uz ljudsko tijelo i to mi je bilo zabavno jer smo na predmetu Priroda i društvo nedavno učili o tome. Najviše mi se svidjelo voziti dron te kada su nam studenti Metalurškog fakulteta iskovali novčiće, od kojih sam dva poklonila učiteljicama.
Dora R., 4. a
Meni su se na 4. Tjednu znanosti sve radionice jako svidjele. Bila sam uspješna u rješavanju različitih zadataka i svašta sam naučila. Išla bih opet jer nisam obišla sve štandove zato što ih je mnogo. Voljela bih da je posjet trajao duže.
Lola D., 4. a
Pazi, knjiga u Cvjetnom
U tjednu od 7. do 11. travnja naša je škola imala čast biti jedna od lokacija na kojima se održava Festivale knjige i književnosti Pazi, knjiga. Tijekom tih pet dana ugostili smo književnike koji pišu za djecu i mlade. Učenicima prvog razreda u posjet je došla Irena Zelena, drugaši su se družili i glumili s Marijanom Križanović, šestaši su uz Ivu Bezinović Haydon otkrili da slikovnice mogu kriti i ozbiljne teme, sedmašima je u goste došao majstor riječi i crteža Darko Macan, a osmaše je ulomcima iz svojeg najnovijeg romana zaintrigirao (pa i provocirao) Zoran Pongrašić.
Svaki je književni susret bio na svoj način drukčiji, no svi su autori predstavili vrlo zanimljive naslove i približili knjigu i književnost našim učenicima.
Više od Festivalu i susretima možete saznati na FB stranici
A mi se nadamo da ćemo i sljedeći put moći biti dio ovog festivala!
Svjetski dan svjesnosti o autizmu
Savez udruga za autizam i ove godine obilježava Svjetski dan svjesnosti o autizmu 02.04. uz slogan NISMO NEVIDLJIVI. Naš Franjo je donio plave balone koje smo, na veliko veselje sviju, poslali u nebesko plavetnilo…
Nakon radnog dana, slijedilo je čašćenje finim kinder čokoladicama.
Hvala mami Agici koja često pošalje po Franji slatkiše našim trećašima!
Učiteljica: Snježana Brezak
Posjet Kazalištu Scenoteka
U četvrtak, 27. ožujka 2025. učenici prvog i drugog razreda posjetili su Kazalište Scenoteka i uživali u predstavi „Grimmix“.
„Grimmix“ je interaktivna kazališna predstava koja donosi kreativnu reinterpretaciju čuvenih bajki braće Grimm. Bajke braće Grimm svima su nam jako dobro poznate te, iako su često pune strašnih vukova i zlih maćeha, ova predstava donosi potpuno novi, moderni obrat tih starih priča. Na jednome mjestu okupili su se najdraži junaci iz bajki te je tako stvorena jedinstvena peta bajka – Grimmix, u kojoj se omiljeni junaci, nakon dvjesto godina, slučajno susreću, upoznaju, sprijateljuju i zajedno pokušavaju pronaći način da se vrate u svoje bajke.
Učenici su s velikim zanimanjem pratili predstavu od početka do kraja. Smijali su se, navijali, pa čak i „pomagali“ likovima u nekim trenucima – da, uistinu je bilo i interaktivnih trenutaka. Naučili su sve o važnosti povjerenja, prijateljstva i pomaganja te o razlici između dobra i zla, pravednog i nepravednog svijeta…
Nakon ovako odlične predstave, svi s nestrpljenjem čekaju sljedeći posjet kazalištu.
Nekoliko učeničkih dojmova pročitajte u nastavku.
Danas sam s razredom posjetio kazalište Scenoteka gdje smo gledali predstavu „Grimmix“, koja je posebna po tome što je puna šala i raznih bajki. Zanimljivo mi je bilo što su glumci malo ludovali po pozornici i pričali razne šale. Najnajdraži lik bio mi je kraljević iz bajke „Zlatokosa“ jer je on najviše ludovao i pričao najviše šala. Svim ljudima koji vole bajke preporučam ovu predstavu jer je jako smiješna.
Niko G., 2. b
Predstava mi je bila zabavna. Svidjela mi se Crvenkapica. Bilo mi je zabavno kad se lovac prerušio u vuka.
Saša M., 1. b
Danas smo bili u kazalištu Scenoteka i gledali predstavu „Grimmix“. Predstava je bila predobra i jedna je od najboljih predstava koje sam gledala. Najsmješniji su mi bili patuljci jer su bili smiješno obučeni, ali mi je najbolji lik bila Crvenkapica. Ona je bila jako lijepa i njezina je bajka bila najbolja.
Ela S., 2. b
Danas smo bili u kazalištu Scenoteka i gledali predstavu „Grimmix“. Predstava je bila jako smiješna. Smiješni su mi bili patuljci jer su smiješno govorili i smiješno se kretali. Meni je kraljević bio najsmješniji jer je na početku umjesto Grimmix pročitao Grillmix. Ova je predstava bila jedna od boljih i preporučam je i djeci i odraslima.
Tonka B., 2. b
Na predstavi je bilo odlično i bilo je jako duhovito. Najsmješniji lik bio mi je kraljević. Predstava je bila poučna.
Val M., 1. b
Danas smo bili u kazalištu Scenoteka. Gledali smo predstavu „Grimmix“. Predstava je bila smiješna. Bila je puna šala i smijeha. Zanimljiva mi je bila velika knjiga na pozornici. Najsmješnije mi je bilo kada se Snjeguljica fotografirala mobitelom kada je već bila mrtva. Svima preporučam predstavu.
Sara B., 2.b
Gledao sam predstavu „Grimmix“. Predstava je bila duhovita. Sviđao mi se lovac. Predstava je još bila zabavna, odlična i zanimljiva. Najsmješniji lik bio je kraljević.
Dan Č. B., 1. b
Danas smo bili u kazalištu Scenoteka. Gledali smo predstavu „Grimmix“. Predstava je bila jako smiješna jer su glumci smiješno glumili. Najsmješniji lik mi je bio kraljević jer se pravio važan, a govorio: „Mamice!“ Svima bih preporučila predstavu jer je baš super.
Sara K., 2.b
Predstava mi je bila smiješna. Najsmješniji lik bila mi je Snjeguljica. Bilo mi je super kad smo bili u mraku.
Nina M., 1. b
Najbolji lik bila mi je Snjeguljica. Predstava je bila smiješna jer su glumci promijenili neke stvari, nije bilo sve kao u bajci. Kraljević mi je bio najsmješniji jer je zvučao zabavno.
Anja S., 1. b
Svjetski dan pripovijedanja u školskoj knjižnici
Svjetski dan pripovijedanja obilježava se diljem svijeta na izmaku zime, 20. ožujka. Ove smo ga godine i mi obilježili – školska knjižnica ugostila je učenike od prvog do trećeg razreda, a svakom od tih razreda naši su pripovjedači iz 4. b ispričali priču.
Priče iz različitih dijelova svijeta pripovijedali su nam Mara G., Marta M., Bartul K., Dunja H., Laura B. i Teo M. U raznolikim pričama saznali smo kako su se pripovijesti uopće proširile po svijetu, koliko se mudrosti i tajni krije u staji, zatim kako nije dobro biti ohol, koliko se isplati biti vrijedan i spreman pomoći nekomu u nevolji, koliko je važno držati se danog obećanja, ali i kako su klokanice dobile tobolac. Svaka je priča bila zanimljiva i posebna na svoj način, baš kao što je i svaki od naših pripovjedača.
Učenici u publici sa zanimanjem su ih slušali, smješteni na jastučićima i tabureima, te su o svakoj priči rado porazgovarali s knjižničarkom. Po pljesku koji su pripovjedači dobili, rekli bismo da je publika uživala, a razveselili su ih i bomboni…
Na pripovjedače smo zaista ponosni i zahvaljujemo im na trudu uloženom da ostalima uljepšaju ovaj dan i podijele ljepotu pripovijedanja.
Tanja Konforta, knjižničarka
