22. svibnja 2025. bio je dan, još u rujnu određen, za prvi izlet prvih razreda OŠ Cvjetno naselje. Naši su 1.a i 1. b spremno dočekali svoj prvi izlet i veselo uskočili u autobus. Usprkos jutarnjoj gradskoj gužvi i ponekoj mučnini, vožnja autobusom bila je ugodna i brzo smo stigli na naše odredište – Izletište Mlađan.
Veselo iskočivši iz autobusa, uputili smo se na kratak obilazak ribnjaka u kojem žive veliki som Jura, čije oko ima veličinu ljudske glave, i ribica Željka, koja onima s najviše sreće ispunjava i najveće želje. Nakon što smo nahranili ribe u ribnjaku, poslušali smo priču o jabukama – zaštitnom znaku Izletišta Mlađan. Naučili smo kada jabuke cvatu, kada se beru, kako se radi sok te što znači PA-STE-RI-ZA-CI-JA, vjerojatno najdulja riječ koju smo toga dana čuli. Jedini je logični korak, nakon priče o jabukama i njezinim ukusnim proizvodima, bio i probati ih. Za doručak su nas dočekale svježe palačinke punjene pekmezom od jabuka i prelivene čokoladom te blag, ali vrlo ukusan sok od jabuke.
Sladak i ukusan doručak bio je sjajan poticaj za nastavak dana. Šetnja voćnjakom bila je ne samo dobra tjelovježba nakon doručka već i prilično poučna. Djeca su mogla naučiti nešto o samome mjestu gdje se imanje nalazi te o biljnim i životinjskim vrstama koje tamo žive. Na kraju šetnje čekao je poligon. Iako zahtjevan, poligon je bio još jedna prepreka kojoj su prvaši hrabro pristupili i dali sve od sebe da je savladaju. Zadihani od trčanja, odmor su iskoristili kako bi iskušali sreću i strpljenje u traženju djeteline s četiri lista.
Središnja radionica našeg izleta bila je sadnja vrta. Učenici su imali priliku naučiti kako se sadi i zasaditi radič. Podijeljeni u parove i raspoređeni uzduž gredica dobili su pribor potreban za sadnju – štihače, grablje, sjeme te kantice s vodom – sve prilagođene veličini i dobi učenika. Prvo su štihačama prevrtali zemlju, zatim poravnali grabljama te na kraju posipali sjeme i zalili vodom. Na kraju su, poput američkih Indijanaca vrteći se u krug, dozivali kišu koja će njihove gredice dodatno zaliti. Iako je teško povjerovati, kišu su uspjeli, makar na kratko, uistinu dozvati.
Vjerojatno najuzbudljiviji dio izleta bio je ninja poligon koji su učenici savladavali u paru i pazeći jedan na drugoga. Nestabilni i uski mostovi, mreže i umjetne stijene koje je trebalo prijeći bili su nešto ozbiljnije prepreke. Motoričke vještine, snaga, hrabrost i snalažljivost došle su na ozbiljan test. Na kraju je presudila ustrajnost i nepokolebljivost pa su samo oni najuporniji uspjeli sve prepreke uspješno savladati.
Budući da je nakon doručka, a tijekom svih opisanih aktivnosti, najčešće pitanje bilo: „Treneru, a kad će ručak?“, ručak smo dočekali očito gladni. Ukusan ručak i predah godio je i onima najaktivnijima. Poslije kratkog predaha opet je bilo vrijeme za igru i zabavu. Od nogometa preko igre u parku, ljuljanja i penjanja, do igranja u pješčaniku, svatko je mogao naći aktivnost koja mu najviše odgovara i nezadovoljnih nije bilo. U igri, druženju i zabavi vrijeme je proletjelo i bilo je vrijeme da se okupimo za povratak. Kao i na putu prema izletištu, vožnja je protekla mirno usprkos gužvi u koju smo opet upali.
Kao i svi ostali prvi pokušaji, i naš je prvi izlet bio obilježen nekim manjim i nekim većim nespretnostima koje se mogu pripisati neiskustvu, ali siguran sam da ćemo, kako godine i izleti prolaze, biti sve vještiji, a naši zajednički izleti bit će obilježeni isključivo dobrom zabavom i nezaboravnim trenutcima.
učitelj Luka Bosak