Opera. Riječ koju naši učenici, ali i mnogi odrasli, često koriste za opisivanje solopjevanja. Ipak, opera je mnogo više od pjevnih arija – pogotovo onda kada se dramska radnja temelji na priči znanoj mnogima. Priča o dobroćudnom divu Regoču i znatiželjnoj vili Kosjenki, proizašla iz pera Ivane Brlić-Mažuranić, na suvremeni je način prikazana na pozornici male dvorane Lisinski. Prilagođena za glazbeno-scensku izvedbu, priča je izvedena u formi opere za djecu i mlade. Kod naših učenika izvedba je izazvala raznolike reakcije, od uzbuđenja do smijeha i zbunjenosti. Jedan od osvrta učenika možete pročitati u nastavku:

U četvrtak, 6. veljače, svi učenici od 5. do 8. razreda gledali su operu za djecu i mlade „Regoč”. Kada smo nakon velikog odmora svi ušli u autobuse, krenuli smo prema Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog.

Opera je započela laganom glazbom. Sviralo je pet izvođača: violončelo, dvije violine, viola i klavir. Nakon uvoda na pozornicu je izašlo nekoliko djevojaka i jedan muški lik te oni započinju svađu. Prepirku smiruje novi muški lik, a uz njega dolazi i stara Kosjenka. U prvome dijelu saznajemo da se likovi pripremaju za prikazivanje priče o Regoču i Kosjenki. Glazba je u predstavi imala veliku ulogu pa smo se mogli lakše uživjeti u radnju. Na primjer, kad se zbivalo nešto strašno, glazba se pojačala i promijenila ugođaj.

Budući da je ova predstava zapravo opera, mislio sam da će glumci samo pjevati, ali bilo je posve drugačije. Meni se opera baš svidjela te se nadam da se svidjela i drugima. Možda neki jednostavno ne vole takvu glazbu, no i to je u redu.

Opera je završila velikim pljeskom koji su izvođači zaista i zaslužili. Nakon prvog pljeska za glumce, uslijedio je još jači pljesak za sve glumce te dirigenta i glazbenike. Nakon izvedbe naš razred dobio je i grupnu fotografiju s Regočem i Kosjenkom.

Ivan Benceković, 7. a