Kako pamtite gdje ste stali s čitanjem? Savijate li rubove stranica stvarajući takozvane „magareće uši“ (ili kako bi naši engleski prijatelji rekli – dog-ears / pseće uši)?

Tražeći odgovor na pitanje kako se može sa sigurnošću znati gdje treba nastaviti čitanje, učenici 3. a razreda s učiteljicom Sašom Germadnik i knjižničarkom Tanjom Konfortom, uz pomoć prijatelja iz 2. b i njihovih učiteljica Vesne i Tatjane, upustili su se u školski projekt „Označi svoju stranicu“ i otkrili veliku istinu: savijanjem stranica kidaju se fina vlakna papira. Jednostavno rečeno – knjigu boli!

Upravo zato naš se projekt bavio straničnicima (engl. bookmark). Istraživali smo o njima, učili, prikupljali ih, izrađivali… a sve je to potaknulo učenike da postanu pravi mali istraživači i čuvari naših pisanih blaga.

Od Egipta do kraljevskih dvora: Što smo sve istražili?

Nakon knjižničarkina uvodnog predavanja, učenici su zasukali rukave i istražili nevjerojatnu povijest označivača stranica – straničnika. Ovo je samo dio zanimljivosti koje su otkrili…

• Tragovi iz davne prošlosti: Arheolozi procjenjuju da su straničnici postojali još u 1. stoljeću, a najstariji očuvani primjerak potječe iz 6. stoljeća (rani srednji vijek). Pronađen je u Egiptu, ispod ruševina koptske bogomolje u Sakari, a bio je izrađen od ukrašene kože obložene pergamentom i pričvršćen za korice knjige.
• Samo za kraljevske uši: U srednjem vijeku knjige su bile nevjerojatno rijetke i skupe, pa su straničnike koristili isključivo vladari, svećenici i učenjaci. Slavna engleska kraljica Elizabeta I. bila je vlasnica jednog od prvih luksuznih straničnika izrađenog od fine svile sa zlatnim rubovima.
• Srednjovjekovni „high-tech“: Posebno su nas oduševili rotirajući straničnici iz 14. i 15. stoljeća! Bili su pričvršćeni na uzicu duž koje su se pomicali gore-dolje, a s pomoću malog rotirajućeg diska točno su označavali ne samo stranicu nego i stupac teksta koji čitatelj trenutačno čita.
• Od slonovače do magneta: Tijekom povijesti izrađivali su se od kože, svile, drva, različitih metala (zlato, srebro, mjed), pa čak i od slonovače (što je danas, s punim pravom, strogo zabranjeno). U današnje vrijeme najčešće koristimo papir, magnete i tkaninu.
• Vrijedni kolekcionarski primjerci: Otkrili smo da kolekcionari obožavaju straničnike! Nizozemac Frank Divendal drži svjetski rekord s čak 120 000 primjeraka u svojoj zbirci, a najskuplji povijesni straničnici (poput srebrnih radova draguljarske kuće Fabergé) danas na aukcijama dosežu vrijednost i do 4000 dolara!

Obogaćeni novim znanjem, učenici 3. a preuzeli su ulogu predavača i održali izlaganje u svim ostalim razredima razredne nastave.

Kreativni zadatci i unikatni „cvjetni straničnici“ 

Tijekom cijele nastavne godine različiti su se važni i posebni dani u školi obilježavali upravo izradom ovih malih čuvara knjiga. Učenici su izrađivali vesele kutne origami-straničnike u obliku životinja, pisali motivirajuće i poticajne poruke te eksperimentirali s različitim materijalima.

U kreativnim izazovima posebno su se istaknuli učenici 2. a razreda sa svojim predivnim „cvjetnim straničnicama“. Marljivo su prikupili i prešali poljsko i vrtno cvijeće, pažljivo ga rasporedili na podlogu, a potom plastificirali. Rezultat su bili predivni, unikatni i prozirni označivači stranica koji izgledaju poput pravih malih umjetničkih djela zarobljenih u vremenu.

Veliki jezični laboratorij: Kako je nastao „stranolovac“?

U moru stranih riječi i anglizama koje svakodnevno koristimo, najčešći naziv za ovaj predmet engleska je riječ bookmark. Pred učenicima se zato našao mali jezični izazov: trebali su osmisliti zvučne, tople i maštovite hrvatske zamjene za tu riječ. Svaki je učenik svoj prijedlog ubacio u kutiju, učiteljice su izabrale pet najboljih, odnosno pet finalista, a pobjednika su odlučili ostali učenici.

Naime, projekt nije ostao zatvoren unutar jedne učionice! Učenici 3. a preuzeli su ulogu pravih izlagača i predavača. Gostovali su u ostalim razredima razredne nastave, gdje su svojim mlađim i starijim prijateljima održali kratke prezentacije, podijelili savjete o čuvanju knjiga i predstavili svoje jezične prijedloge.

Nakon što su ih prijatelji pozorno saslušali, u razredima je uslijedilo uzbudljivo i demokratsko glasanje za najbolju novu riječ. Konkurencija je bila jaka, a pobjedu je odnio prijedlog Mateja K. koji je osmislio predivnu i slikovitu riječ: stranolovac!

Kruna projekta: Velika izložba u auli škole

Kao završnica ovog predivnog cjelogodišnjeg putovanja, u auli škole postavljena je velika izložba straničnika. Tijekom cijele godine vrijedno su se prikupljali najrazličitiji primjerci – od onih koje su učenici sami izradili, preko antiknih obiteljskih primjeraka iz kućnih knjižnica, pa sve do suvenira s putovanja iz raznih dijelova svijeta.

Aula je zasjala u stotinama boja i oblika, šaljući najljepšu moguću poruku: knjige se čitaju, knjige se čuvaju, a svaka priča zaslužuje svojeg stranolovca!

Pozivamo sve učenike, roditelje i posjetitelje da se prošeću školskom aulom i razgledaju ovu maštovitu izložbu naših malih kreativaca.