Ima li boljeg načina za bolje upoznavanje svojih učenika nego provesti cijeli radni tjedan s njima na osamljenome mjestu na vrhu planine? Nema. Upravo zato u trećem se razredu ide u Školu u prirodi. Sve što eventualno nismo znali jedni o drugima sada smo imali vremena i prilike saznati.
Treći razredi OŠ Cvjetno naselje imali su tu sreću da u ŠUP idu vrlo brzo nakon početka nastavne godine pa se datum polaska nije morao dugo čekati, što, naravno, nije umanjilo uzbuđenje kojim je dočekan. Nakon nekoliko dana kiše 26. listopada 2026. osvanuo je vedar i sunčan. Vrijeme je bilo kao stvoreno za odlazak na planinu, a i za ostatak tjedna prognoza je najavljivala pretežno vedro. Osim lijepog vremena, svemir nas je nagradio i prohodnim zelenim valom pa smo bez problema vrlo brzo stigli do Doma koji će sljedećih pet dana biti naš dom.
Prvi je dan, kao i svi ostali, proletio puno brže nego što smo očekivali. Nakon doručka i igre te kratkog upoznavanja s Domom i njegovim pravilima došao je prvi ručak, planinarski grah. Ručak smo zaslužili nešto kasnije, kada smo kratkom planinarskom šetnjom došli do Rudnika Zrinski. Na večernjem programu učenici su predstavili svoju školu recitacijom i pjesmom. Spavanje je, zbog silnog uzbuđenja, bilo nešto teži zadatak, ali svejedno, relativno brzo Domom je zavladala tišina.
Drugi je dan svanuo najbrže od svih. Većina je djece već u šest sati bila budna i spremna osvojiti ne samo Sljeme nego i mnogo više vrhove. Ono na što nisu bili spremni bila je jutarnja tjelovježba – najomraženiji dio dana velikog broja djece. Drugi su se dan djeca upoznala s aktivnošću koja će im obojiti cijeli boravak na Sljemenu – slušanje predavanja. Prvo je predavanje, vjerojatno i najzanimljivije, bilo predavanje gospodina Dubravka iz HGSS-a. Iskusan i zanimljiv predavač podijelio je mnogo anegdota i zanimljivosti iz života člana Hrvatske gorske službe spašavanja. Nakon uputa kako preživjeti i čuvati sami sebe i jedni druge bili smo spremni za zahtjevnije šetnje po Medvednici. Nakon ručka spustili smo se do doma Grafičar gdje smo uživali u svježem zraku i igrama na otvorenom. Poslijepodne su se nastavila predavanja, ovaj put kemija kod stričeka Gorana, poznatog i kao dr. Oz. Večernji je program bio i vrhunac dana na kojem su učenici sudjelovali u Supertalentu. Neki su pokazali kako dobro plešu, neki kako dobro pjevaju, neki kako dobro izvode trikove.
Srijeda, sredina tjedna i vrhunac napora za sve prisutne, bila je ispunjena različitim predavanjima – spašavanje na vodi, astronomija, šumski svijet na Medvednici, a poslijepodne je bilo rezervirano za nešto zahtjevniju šetnju do vidikovca na vrhu TV tornja. Taj dan magle na Sljemenu nije bilo pa smo, uz pomoć vodiča iz HGSS-a, mogli lako pronaći svoje Cvjetno naselje, ali i vidjeti druge gradske znamenitosti i kvartove s visine više od 1100 metara. Večer je bila rezervirana za reviju najluđih frizura u kojoj su se neki naši učenici posebno istaknuli kreativnošću i domišljatošću.
Četvrtak je započeo nešto sporije. Umor se proteklih dana polako gomilao pa je ustajanje sa šest prebačeno na poslije sedam sati. Prijepodne smo proveli u učionicama, ovaj put planinareći i probijajući se kroz matematičke zadatke i pisanje dnevnika. Vrijeme poslije ručka iskoristili smo za posjet kapelici Majke Božje Sljemenske Kraljice Hrvata gdje nas je dočekao župnik koji nas je upoznao s poviješću župe i same kapelice. U vrlo dinamičnom i zanimljivom izlaganju župnik je učenicima pokazao dijelove kapelice, ispričao im njezinu povijest te specifičnom arhitekturom. Poslijepodne je u Domu održan kratak kviz u kojem su predstavnici razreda mogli pokazati koliko su naučili tijekom STEM radionica u protekla tri dana. Navečer se gledao animirani film, otplesalo i otpjevalo nekoliko pjesama i svi su vrlo brzo bili spremni za spavanje.
Petak, posljednji dan boravka u Domu, bio je i najmirniji. Učenici su ujutro spremili svoje sobe, spremili stvari u kovčege i torbe, a zatim poslušali predavanje Ravnateljstva civilne zaštite o prirodnim katastrofama i opasnostima te kako se za vrijeme njih ponašati. Uz predavanje DUZS-a učenici su sudjelovali i na kratkoj radionici mikroskopiranja. Nakon ukusnog ručka došlo je vrijeme za rastanak od Doma i njegovih zaposlenika te povratak u Cvjetno naselje.
Ima li za dijete u trećem razredu važnijeg i za njegove učitelje više iscrpljujućeg iskustva od Škole u prirodi? Kao i na prvo pitanje u tekstu, odgovor je, vjerojatno: „Nema.“ Četiri noći i četiri i pol dana ispunjena novim iskustvima, znanjima, prijateljstvima, ljubavima, slatkišima iz aparata, šetnjama, igrama i uzbuđenjima ne može zamijeniti niti jedna druga aktivnost u programu nižih razreda osnovne škole. Upravo zato, unatoč emocionalnoj i fizičkoj iscrpljenosti koju neminovno nosi sa sobom, Škola u prirodi u meni i dalje ima saveznika i zagovaratelja.
učitelj Luka Bosak